Današnji je sveti zaštitnik Izidor Seviljski, nadbiskup Seville i crkveni naučitelj. Rodio se oko 560. u Cartageni (Murcia, jugoistočna Španjolska) kao sin pobožnih i uglednih roditelja. Svetima su poslije proglašeni i njegova braća Leander i Fulgencije te sestra Florentina. Ostao je rano bez roditelja pa je brigu oko njegova odgoja preuzeo stariji brat Leander, nadbiskup Seville. Izidor se je već kao dječak zainteresirao za knjigu i znanstveni rad, a školovao se u seviljskoj katedralnoj školi. Izuzetno je cijenio redovnike i napisao djelo „Monaško pravilo”, u kojem ističe da se redovnički život mora sastojati od odricanja, stroga siromaštva, postojanosti u dobru, molitve i rada.

Sveto pismo

Posebnu pozornost pridavao je proučavanju Svetog pisma. Sudjelovao je u obraćenju na katolicizam arijanske vizigotske kraljevske obitelji. Svestran znanstvenik i govornik, naslijedio je oko 600. godine brata Leandra kao nadbiskup glavnoga andaluzijskog grada Seville. Njegova teološka škola u Sevilli postala je najuglednija znanstvena crkvena ustanova u Španjolskoj. Sudjelovao je na crkvenim saborima u Sevilli (619.) i Toledu (633.) i zauzimao se za otvaranje katedralnih škola te, uz latinski, učenje grčkog i hebrejskog jezika.

U svojim teološko-filozofskim koncepcijama oslanjao se na svetog Augustina i Grgura Velikog. Njegovo djelo „Podrijetlo riječi ili etimologije”, u 20 knjiga, enciklopedija je svega tadašnjeg znanja (gramatika, retorika, aritmetika, glazba, astronomija, medicina, pravo, povijest, teologija, zoologija, poljoprivreda, ratne vještine itd.). Gramatičko djelo „Razlike” sadrži pedagoško-filološke i etičko-religijske elemente, djelo „Povijest Gota, Vandala i Sveva” daje dragocjene podatke o povijesti ranoga srednjeg vijeka, a djelo „O slavnim ljudima” povijest kršćanske književnosti.

Izidorovi mnogobrojni teološki i znanstveni spisi bili su glavni izvor znanja i obrazovanja u srednjem vijeku. Posljednji od zapadnih latinskih crkvenih otaca, baštinu klasike i ranog kršćanstva predao je srednjem vijeku. Dobrotvor i prijatelj siromaha, preminuo je u Sevilli na današnji dan, 4. travnja 636. Svetim ga je 1598. proglasio papa Klement VIII., a crkvenim naučiteljem 1722. papa Inocent XIII. Svoje mjesto pronašao je i u Danteovom „Raju” (X. 130).

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.