SVETI FERDINAND III. – BORAC PROTIV ISLAMA, ZAŠTITNIK POTLAČENIH I SIROMAŠNIH // Predsjednici, premijeri, političari…, ugledajte se u ovog sveca! Kako bi izgledala država kada bi njezini dužnosnici postili, prikazivali žrtve i svakodnevno molili za svoj narod?

Marijo, o Marijo…

Sveti Ferdinand rođen je 1198. kao sin leonskoga kralja Alfonza IX. i Berenguele Kastiljske.

Posebnu ljubav i posvećenost gajio je prema našoj Blaženoj Majci, iz čega je crpio snagu, mudrost, milost i vodstvo potrebnu za vladanje pravednom rukom. Iako je imao samo 18 godina kada je postao kraljem, glavna želja mu je bila formirati „katoličko kraljevstvo” i pokazati svakoj duši u kraljevstvu veliku razboritost, strpljenje, mudrost i hrabrost, na veću slavu Božju.

Kršiš Božji zakon? A ne, ne…

Ferdinand je vladao s težnjom da se uvede potpuna pravda, posebice za one koji krše Božji zakon. Iako je njegova pravda bila brza protiv onih koji bi se pobunili, njegova je dodjela amnestije i osobnog oproštenja bila jednako brza. Postavio je mudre i razborite guvernere i suca, reformirao sudski sustav i donio novi skup zakona zasnovan na pravednosti i zakonima o jednakosti, koji se koriste i danas.

Borba samo za Gospodina i kršćansku vjeru

Ferdinand je obećao da nikad neće podići vojsku protiv bilo koje sile, osim ako su neprijatelji kršćanske vjere. Kada je pak morao zaratiti s onima koji su njegovo kraljevstvo, a posebice kršćanstvo, smatrali krivim putem, prije bitki znao je moliti ovako: „Ti, O Gospodine, koji tražiš srce čovjeka: Sve na Tvoju veću slavu i povećanje vjere i kršćanstva”.

U borbu se kreće s postom, molitvom i duhovnim vježbama

Dok je vodio svoje ljude, Ferdinand je bio apsolutni primjer pobožnosti: postio je, molio i provodio svoje večeri u duhovnim vježbama i kontemplaciji pred Gospodinom. Također je i za svoje vojnike uveo strogost, uključujući post i stalno nošenje svećenog pojasa oko struka. Promatrao je svoje ljude i njihovo ponašanje, savjetujući ih o vrlinama i pružajući model kršćanske ljubavi.

Nakon što bi primio pričest, imao bi ukazanje s neba

Nakon primanja Euharistije, Ferdinand je redovito imao ukazanja s neba, zbog čega je bio posebno zahvalan. On bi povikao: „Ti, o Gospodine, ti si mi dao kraljevstvo koje nisam ničime zaslužio; dao si mi više časti i moći nego što sam zaslužio; primi moju zahvalnost! Dajem Tebi ovo kraljevstvo koje sam povećao koliko sam bio u mogućnosti; također predajem dušu u Tvoje ruke!” Prije same smrti uzeo je svijeću i, podižući je prema Nebu, govorio: „Gospodine Isuse Kriste, moj Otkupitelj! Primi moju dušu, i zbog zasluga Tvoje Presvete Muke, priznaj me i primi među Tvoje sluge!” Mirno je umro dok su biskupi pored njegova kreveta pjevali Te Deum.