Sveti Etelbert, kralj Kenta, sin kralja Eormenrica i praunuk Hengista, legendarnog osnivača kraljevske kuće Kent, rodio se je oko 552., a već je 560. naslijedio oca na kraljevskom prijestolju. Uspio je 593. proširiti vlast na cijelu Englesku, pa je postao poglavar Saveza svih anglosaksonskih kraljevina. Još se kao poganin 588. u Parizu oženio kršćankom Bertom, kćeri franačkoga kralja Chariberta. Etelbert se tada morao Berti i njezinu kapelanu obvezati da neće ometati slobodno obavljanje kršćanskih obreda i dužnosti. Pod Bertinim utjecajem Etelbert je srdačno primio kršćanske misionare koje je u Englesku poslao papa Grgur Veliki. Oni su se pod vodstvom budućeg sveca, monaha, benediktinca Augustina, 597. iskrcali na otoku Thanet (istočni Kent), kamo im je kralj Etelbert pošao u susret. Kad se upoznao s njihovim namjerama i željama, dopustio im je da se nastane u Canterburyju i slobodnu naviještaju radosnu vijest. Dao im je na raspolaganje crkvu svetog Marina, kojom se služila kraljica Berta.
Prvi engleski kršćanski kralj
Sveti Augustin i njegovi monasi imali su mnogo uspjeha u misionarskom radu, a 1. lipnja 597., u predvečerje Duhova, sveti Augustin u Canterburyju je krstio i kralja Etelberta. Tako je Etelbert postao prvi engleski kršćanski kralj, ali i revan promicatelj kršćanstva. Bilo mu je drago da njegovi podanici postaju kršćani, ali pritom nikoga nije na to prisiljavao pa je pokazao znatnu širinu duha.
Iste godine kada je kršten imao je više od 10 tisuća kršćanskih podanika, a biskupu Augustinu ustupio je svoju palaču. Pomogao mu je i u obnavljanju crkve Presvetog Spasitelja (Christ Church) u Canterburyju, koja je potjecala još iz rimskog vremena, a postala je katedralom, engleskim metropolitanskim središtem. Zahvaljujući kralju Etelbertu podignuta je i crkva sv. Petra i Pavla, koja je nakon Augustinove smrti (604.) posvećena njemu (St Augustine’s Abbey). U Etelbertovo vrijeme osnovana je i nova biskupija u Rochesteru, a njezin je prvi biskup 604. postao sveti Justus.
Iznimno značajna osoba za početak razvoja Crkve u Engleskoj
Zaslužan je i za obraćenje svojeg nećaka Saberta, kralja Essexa, koji je sagradio katedralu svetog Pavla u Londonu. Etelbert je početkom VII. stoljeća izdao i prvi kodeks kaznenog prava, u kojem je, pored ostalog, predviđena i novčana kazna za vrijeđanje svećenika. Vladao je 56 godina, od toga 20 godina kao kršćanin. Preminuo je na današnji dan, 24. veljače 616., u Canterburyju. Pokopan je uz kraljicu Bertu i svetog Augustina u kapeli svetog Martina, u opatijskoj crkvi sv. Petra i Pavla, a poslije je njegovo tijelo položeno ispod glavnoga oltara. Uz svetog Augustina i svetu Bertu, sveti Etelbert iznimno je značajna osoba za početak razvoja Crkve u Engleskoj. Naročito ga štuju u engleskim biskupijama Westminster, Southwark i Northampton.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
