Sveti Egidije rođen je u Ateni oko 650. godine. Kad su mu umrli roditelji, nasljedstvo je koristio kako bi pomagao siromasima. Napustio je Grčku oko 683. godine i živio kao pustinjak u južnoj Francuskoj nedaleko od Nimesa. Njegova šumska spilja bila je okružena trnovitim grmljem, a jedina prijateljica bila mu je košuta koja ga je hranila svojim mlijekom. Uz pomoć zapadnogotskog kralja Wambe, čija je strijela u lovu umjesto srne pogodila njegovu nogu, sagradio je na ušću Rhone samostan, nazvan Saint-Gilles-du-Gard, u kojem je kao opat, prema benediktinskim pravilima, vodio svoje sljedbenike. Čudotovorac, umro je u tom samostanu na glasu velike svetosti oko 710., a njegov je grob postao omiljenom postajom na hodočasničkom putu iz Arlesa u Compostelu.
Uvršten je među četrnaest svetih pomoćnika
U Francuskoj i Belgiji mnoga naselja nose njegovo ime. Njemu u čast podignute su brojne crkve i kapele diljem svijeta, a uvršten je i među četrnaest svetih pomoćnika. Kao pomoćnika zazivaju ga u pomoć osobe koji boluju od različitih strahova, duševnih bolesti, raka, neplodnosti i padavice, a zaštitnik je dojilja, streličara, prosjaka, bogalja, gubavaca, izopćenika, pustinjaka, siromaha, kovača, ovčara i škotskog grada Edinburgha.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
