Sveti Antun Pustinjak – potjecao je iz imućne obitelji, ali se je odlučio za pustinjački život Potjecao je iz bogate obitelji, a poslije smrti roditelja pobrinuo se za sestrinu budućnost, poklonio zemlju susjedima, rasprodao imovinu, razdijelio novac siromasima i otišao u libijsku pustinju.

„Otac monaštva“

Današnji sveti zaštitnik u hrvatskom je vjerničkom puku omiljeni Antun opat, Antun Veliki ili Antun Pustinjak, „otac monaštva“ i začetnik pustinjaštva. Rodio se oko 251. u Komi nedaleko od egipatskog grada Herakleje. Potjecao je iz bogate obitelji, a poslije smrti roditelja pobrinuo se za sestrinu budućnost, poklonio zemlju susjedima, rasprodao imovinu, razdijelio novac siromasima i otišao u libijsku pustinju. Živio je u pećini, uzgajao stoku, obrađivao mali vrt i provodio samotni život u pokori i molitvi. Zatim se preselio na brdo Pispir kraj Nila i ondje nastavio pustinjački život. 

Godine 311. pošao je u Aleksandriju i javno, unatoč progonu cara Maksimilijana, bez straha propovijedao Kristovu vjeru, kako bi ohrabrio kršćanske mučenike. Potom se vratio pustinjačkom životu, osnivao eremitske lavre i privukao nekoliko tisuća sljedbenika pustinjaka (po nekim izvorima oko šest tisuća). Posljednje godine života proveo je u borbi protiv arijanskog krivovjerja. 

Pripisuju mu se mnoga čudesa

Pripisuju mu se mnoga čudesa i smatra se začetnikom pustinjačkog i redovničkog života. Prvi njegov životopis napisao je oko 360. sveti Atanazije Aleksandrijski, a poslije su nastale i mnoge legende. U ikonografiji ga često prikazuju okruženog životinjama, pa je u pučkoj pobožnosti postao zaštitnikom blaga i domaćih životinja. Preminuo je 356. na brdu Colzim nedaleko Crvenog mora u Egiptu, u dobi od 105 godina.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr