Preko razočaranja do Boga
Bio je veoma nadaren, volio je glazbu, pjesništvo i slikarstvo, ali se po očevu nalogu morao posvetiti studiju prava. Već sa 17 godina života postao je doktorom prava. Dvije godine kasnije, postao je samostalan odvjetnik. Izgubio je velik proces između vojvode od Gravine i velikoga toskanskoga vojvode. Tada mu se zgadilo nepoštenje u takvim procesima pa je zauvijek napustio odvjetničku karijeru.
Redemptoristi
Htio je najprije stupiti u družbu oratorijanaca svetog Filipa Nerija, ali se tome usprotivio njegov otac. Tako je postao biskupijski svećenik i počeo djelovati u svome rodnom Napulju, ali s izvanrednom pastoralnom svježinom i novošću. Posvetio se je vjerskoj pouci malih i velikih, brizi za bolesnike. Silna aktivnost naškodila mu je zdravlju pa je teško obolio te je bio poslan na dulje bolovanje. Kako je tada imao vremena, mnogo je razmišljao i u njemu je dozrio njegov životni plan. Više neće davati prednost pastvi u gradu, već na zapuštenim selima. Da bi to postigao, osnovao je novi red nazvavši ga redom Presvetog Otkupitelja. Njegovi se redovnici zbog toga zovu redemptoristi.
Sveti Alfonz je ovako tumačio Oltarski Sakrament: „Naš najdraži Spasitelj u Posljednjoj večeri svojeg života, znajući da će iz ljubavi prema čovjeku biti ubijen, nije imao srca da nas ostavi same u ovoj suznoj dolini; nije dopustio da ga smrt odijeli od nas. On je ostavio sebe nama kao hranu u Oltarskom Sakramentu. Nije nam mogao pružiti ništa povrh toga da prema nama potvrdi svoju ljubav. Ljubav teži sjedinjenju s predmetom ljubavi. Sada Isus Krist ljubi dušu koja je u stanju milosti s beskrajnom ljubavi. On se žarko želi sjediniti s njom. To je ono što čini sveta pričest.”
Levitirao je za vrijeme klanjanja i nakon Svete Mise
Za pobožnosti pred Oltarskim Sakramentom sveti Alfonz bi uzet u zanosu klicao: „Moj Bože, moja Ljubavi, vječna Ljubavi, ja Te ljubim!” Jednog jutra dok je čitao duhovno štivo pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, članovi njegove kongregacije nalazili su se u polumračnoj crkvi. Svijetle zrake su od Sveca rasvjetljavale knjigu koju je držao u rukama. Svečev životopisac P. Tannoia svjedoči da je sveti Alfonz u listopadu 1784. doživio levitaciju prilikom molitve pred Presvetim, a levitacija se ponovila i nakon Svete Mise u samostanskom koru. Kao priručnik za klanjanje pred Presvetim napisao je knjigu „Posjeti kod Isusa u Svetom Sakramentu i kod Njegove Majke”.
„Zdravomarija vrijedi više nego cijeli svijet”
Kad je sveti Alfonz propovijedao u mjestu Foggia, s Gospine se slike odvojila jedna svijetla zraka i osvijetlila mu lice nebeskim sjajem. Ušao je u zanos, lice mu je zasjalo i podigao se pola metra od zemlje. Svi su u crkvi bili zadivljeni tim čudom. Neki su se grešnici potreseni iskreno pokajali i vratili Bogu. Sveti Alfonz je o Majci Božjoj mnogo propovijedao, spjevao joj više pjesama i napisao knjigu „Slava Marijina”, koja je mnoge vjernike uvela u pravu pobožnost prema Majci Božjoj. Pri otkucaju svakog sata molio je Zdravomariju. Njegova je izreka: „Zdravomarija vrijedi više nego cijeli svijet”.
„Meni je draže da vi i dalje upravljate biskupijom, pa bilo to i iz kreveta”
U dobi od 66 godina sveti je Alfonz postao biskupom biskupije Santa Agata dei Goti. Bila je to mala ali veoma raštrkana biskupija. Zbog sve jače kostobolje svetac je mnogo trpio te molio da bude oslobođen biskupske službe, koju je obavljao vrlo vjerno i savjesno. No Papa mu je na molbu odgovorio ovako: „Meni je draže da vi i dalje upravljate biskupijom, pa bilo to i iz kreveta”. U 79. godini mogao se ipak povući u svoj samostan u Noceri dei Pagani, gdje je proživio daljnjih 12 godina. Ispunio ih je pisanjem nabožnih knjiga kao što su: „Veliko sredstvo molitve”, „Pohodi Presvetom sakramentu”, „Vječne istine”, „U Božjoj službi” i još mnoge druge. Tolikim je dušama donio mnogo svjetla i utjehe, ali je sam morao u posljednjim godinama života mnogo pretrpjeti od skrupula i drugih tjeskoba.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
