Foto:Pixabay
Da bi me potaknuo na revnost, pokazao mi je Bog da mu se sviđa kad zaboravljam samu sebe i mislim na svoje bližnje. Čula sam tada o jednom zločincu, koji je ubio dvije žene i jednu djevojku. Osim toga pronašli su kod njega ukradeni nakit. Policija je uhitila sumnjivog čovjeka imenom Henri Pranzini. Cjelokupni francuski i inozemni tisak obavještavao je nekoliko puta o tom slučaju i spominjao je najprljavije pojedinosti. Pranzini je zbog užasnih zločina bio osuđen na smrt. Nije pokazivao nikakvo kajanje, niti priznavao krivnju. A odbio je i razgovarati s dušobrižnikom za zatvorenike.
Spasiti dušu za nebo
Svi su bili uzbuđeni zbog te hulje, kako su ga svi nazivali, a ja sam ga htjela spasiti za nebo pod svaku cijenu. Ne, on ne smije otići izgubljen! Bilo mi je sasvim jasno da ne mogu spasiti njegov život na zemlji, zato sam neprestano govorila dragom Bogu u molitvi: „Molim te, oprosti Pranziniju teške grijehe! Isus je umro na križu za sve grešnike, također i za Pranzinija. Dopusti mu da dođe u nebo.“ Osim toga molila sam Celinu da plati svetu misu. Za koga, nisam se odvažila reći. Nisam se usudila sama zamoliti svećenika za misu, bojeći se da ne bih bila prisiljena priznati da je to za velikog zločinca Pranzinija.
Ipak Celina me je svojim tako nježnim i upornim pitanjima natjerala da joj odam svoju tajnu. Ona ne samo da mi se nije rugala, nego me još zamolila smije li mi pomoći da obratim svog grešnika. Ja sam prihvatila sa zahvalnošću njenu pomoć, jer voljela bih da se svi stvorovi ujedine sa mnom da izmolimo milost spasenja Pranziniju. Osjećala sam u dnu srca da će naše želje biti ispunjene. Ali da se ohrabrim i uzmognem dalje moliti za grešnike, rekla sam dragom Bogu da sam potpuno uvjerene da će oprostiti jadnom nesretniku Pranziniju i da ću vjerovati i onda ako se ne ispovijedi i ne pokaže nikakvog znaka kajanja za svoju jednostavnu utjehu… Moja molitva je bila doslovce uslišana!
Obraćenje ubojice osuđenog na smrt
Usprkos izričitoj tatinoj zabrani da ne smijemo čitati nikakvih novina, zanimale su me stranice koje su govorile o Pranziniju. Morala sam ipak ostati u tijeku! Sutradan nakon njegova smaknuća dođoše mi pod ruku novine „La Croix“ (Križ). Otvorila sam ih žurno i doznala da se Pranzini nije ispovjedio. Popeo se na stratište i spremao da stavi glavu u kobni otvor, kad je najednom obuzet nenadanim nadahnućem, zgrabio raspelo, koje mu je pružio svećenik i poljubio tri puta Isusove presvete rune — zatim su mu odrubili glavu. Njegova duša je našla milost kod Boga, jer je Isus navijestio na zemlji: „Kažem yam, tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika, koji se obrati, nego zbog devedeset pravednika, koji ne trebaju obraćenja.“ (Lk 15,7). Dobila sam znak koji sam molila! Da ne bi nitko vidio moje suze radosnice, sakrila sam se. Taj događaj ojačao me je u mojoj odluci da postanem ribarom ljudi, to znači, htjela sam pridobivati duše za nebo. Najbolje mjesto za to mi se činio Karmel. Pranzini je bio moje prvo dijete koje sam rodila za nebo.
Ulomak iz knjige „Pustolovina velike ljubavi“ autorice Monike-Marije Stöcker.
Izdavač: Karitativni fond UPT (Đakovo).
Terezija je htjela „sve”, ali njoj je to značilo da želi podnositi svu patnju. Krist nas poziva da imamo udjela u njegovoj patnji ne namećući si nepotrebno dodatne križeve nego radosno sudjelujući u pretežito malim, ali bezbrojnim primjerima patnje koje nam nosi svakodnevica.
Više o knjizi možete saznati ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
