Zamijenila je oca nakon njegove smrti
Sveta Marija Goretti rođena je 16. listopada 1890. Živjela je s roditeljima u mjestu Le Ferriere, koje je smješteno usred Pontinskih močvara, iz kojih je na okolne stanovnike poput more vrebala malarija, prenošena od komaraca. Žrtvom te podmukle bolesti postao je brzo i otac Marije Goretti, koji je iza sebe ostavio udovicu sa šestero djece, od kojih Marija bijaše najstarija. Ona je bila veoma vrijedna potpora svojoj majci. Dok je mama Assunta radila na posjedu, Marija bi se savršeno brinula za kućanstvo, te za mlađu braću i sestre. Činila je to kao kakva odrasla osoba. Morala je kuhati i za obitelj Serenellijevih.
Alessandro Serenelli bio je sin oca pijanca, a zagledao se je opasnim pogledom u Mariju. Prema njoj ga je vukao oganj divljih strasti što nisu bile naviknute ni na kakvu stegu. Nagovarao ju je da mu se poda. Kad mu to nije pošlo za rukom, pokušao ju je dvaput silovati, ali mu se djevojčica nadzemaljskom silom opirala. Nakon toga je provodila dane u velikom strahu i tjeskobi. Bojala se je da ne bi opet na nju nasrnuo. Marija je zamolila majku da je nikad ne ostavlja samu, ali ona to nije ozbiljno shvatila; nije vjerovala da bi se moglo raditi o nečem opasnom. Svu istinu nije joj mogla otkriti jer se Aleksandar zaprijetio da će umrijeti ako bude odala njegove namjere.
„Ne, ne, Alessandro, to je grijeh, doći ćeš u pakao!“
Kako su između njezine majke i Serenellijevih i onako bili napeti odnosi, nije htjela da majčino srce optereti još i tom neugodnom novošću. Uz šutnju, Marija je pojačala molitvu te se je molila Majci Božjoj, prečistoj Djevici, da joj svojim zagovorom bude u pomoći.
U molitvi, strahu i duševnim mukama Marija je dočekala i 5. srpnja 1902. Bilo je baš oko podne, a bila je u kući sama. Najednom se je kraj nje stvorio Alessandro. Iz očiju mu je sijevala vatra nabujale strasti. U tom naletu požude zgrabio je djevojčicu, začepio joj usta da ne može vikati te je silom odvukao u svoju sobu. Marija se je opet branila i otimala poput ranjene lavice, ponavljajući napasniku neprestano: „Ne, ne, Alessandro, to je grijeh, doći ćeš u pakao!“ Kad se nije mogao domoći željenog plijena, njegova se je strast požude pretvorila u strast osvete pa je pograbio nož i divlje nasrnuo na svoju nevinu žrtvu. Zadao joj je 14 velikih i četiri male rane. Ostavio ju je u lokvi krvi i pobjegao.
„Jedva čekam čas kad ću opet na svetu pričest”
Takvom stavu prema čistoći prethodio je čitav život mučenice čistoće. Ona je ne tako davno prije toga rekla svojoj majci: “Majko, radije bih dopustila da me ubiju nego da vodim tako prljave razgovore…” Radilo se je o razgovoru što ga je morala čuti čekajući na bunaru, a vodila ga je jedna djevojka iz susjedstva. Na dan svog mučeništva, Marija je rekla svojoj prijateljici Tereziji: “Sutra idemo u Campomorto, jedva čekam čas kad ću opet na svetu pričest.” Prvi put ju je primila tek nekoliko tjedana prije toga, a tako je čeznula za njom, za Isusom, koji se rodio od Djevice, bio okružen očinskom ljubavlju djevičanskog svetog Josipa, koji je naučavao: “Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati!” (Mt 5,8). Ona je bila čista zbog Isusa, iz ljubavi prema njemu.
Što je još prethodilo Marijinu slavnom svršetku? – Njezina poslušnost. Mama Assunta mogla je o njoj kazati: “Marija mi je uvijek bila poslušna! Nikada mi nije svjesno zadavala brige! Ako je kada i nezasluženo bila ukorena, nije se ljutila, pa čak ni pokazala drugo lice.”
Obraćenje njezina ubojice
Alessandro Serenelli bijaše osuđen na 30 godina zatvora s prisilnim radom. Prve je godine tamnovanja proveo u otvrdnulosti i neraskajanosti. Zlo se je u njemu odviše uvriježilo. No, jedne je noći u snu vidio Mariju Goretti. Gledao ju je kako na raskošnom cvjetnjaku bere cvijeće i pruža mu ga. Taj je san, ili svojevrsno viđenje, silno djelovao na nj. On se je posve promijenio. Od tmurnog i namrštenog zatvorenika postao je raskajani obraćenik, uzor-vršitelj zaslužene kazne. Iz zatvora je pušten dvije godine prije vremena.
“Ja je nisam drukčiju poznavao nego uvijek kao dobru, roditeljima poslušnu, bogobojaznu, ozbiljnu, ne lakomislenu i mušičavu, kao što su inače druge djevojke; na ulici je uvijek bila čedna te je isključivo upravljena prema zadacima što ih je imala izvršiti. Uvijek je bila zadovoljna s bilo kakvim komadom odjeće – nije bilo važno je li joj ga je sama njezina majka skrojila ili joj ga netko poklonio. Po uzoru svojih roditelja bila je bogobojazna, obdržavala Božje zapovijedi. Mogu reći da je nisam nikad zatekao u kakvu prijestupu protiv Božjih zapovijedi. Nikad je nisam čuo da bi izrekla kakvu laž. Klonila se je lošeg društva, kako je to od nje tražila i njezina majka.”
Opraštaš li mi?
Bio je Božić 1937. Allesandro se uputio u Corinaldo k još uvijek živoj majci Marije Goretti. Došavši k njoj, zavapio je: “Perdono… Assunta, perdono! Mi perdonate?” – Asumpta, oprosti! Opraštaš li mi? – Majka je odgovorila: “Kad ti je oprostila moja kćerka, kako ti ja ne bih mogla oprostiti?!” I toga dana – dana mira i pomirenja – ljubavi i praštanja – Alessandro Serenelli pristupio je zajedno s braćom Marije Goretti svetoj pričesti.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
