Sveta Marguerite Bourgeoys – prva kanonizirana kanadska svetica Pripisuju joj se mnoga čuda, a njezine se relikvije čuvaju u kapeli Naše Gospe od dobre pomoći. Blaženom ju je 1950. godine proglasio papa Pio XII., a svetom 1982. papa Ivan Pavao II., kao prvu kanoniziranu kanadsku sveticu

Tijekom jedne procesije osjetila je potrebu da svoj život potpuno posveti Bogu

Sveta Marguerite Bourgeoys, francuska i kanadska redovnica, utemeljiteljica Kongregacije Naše Gospe, rođena je 17. travnja 1620. u Troyesu (departman Aube, Champagne), kao šesto od dvanaestero djece pobožnih roditelja, svjećara i kovača novca, Abrahama Bourgeoysa, i njegove supruge Guillemette Garnier. Rano je ostala bez roditelja pa se usrdno brinula za svoju mlađu braću i sestre. Tijekom jedne procesije u čast Gospe od Krunice, 1640. godine, Marguerite je osjetila potrebu da svoj život potpuno posveti dragom Bogu i da joj uzor postane Blažena Djevica Marija. Smatrala je međutim da taj poziv može bolje obavljati izvan samostana, nego li unutar njegovih zidova. Tada se je u Troyesu pridružila svjetovnoj bratovštini koja se posvetila odgoju i poučavanju siromašnih djevojaka.

Prvu je školu otvorila u staji

Tadašnji guverner i osnivač Montréala u Kanadi, Paul de Chomedey de Maisonneuve, tražio je 1652. godine po Francuskoj učiteljice za svoju kanadsku koloniju pa je pozvao i Margueritu kao učiteljicu i vjeroučiteljicu. Kako je redovnice uršulinke i klarise nisu željele primiti u svoje redove, ona se je odazvala guvernerovom pozivu i 1653. godine otplovila u Kanadu. Četiri godine poslije započela je s izgradnjom kapele u čast Naše Gospe od dobre pomoći, prve stalne crkve u Montréalu, a 1658. godine otvorila je prvu školu u jednoj staji i osnovala Kongregaciju Naše Gospe. 1659. godine vratila se je u Francusku i povela sa sobom još četiri učiteljice a 1670. godine šest učiteljica, uz podršku francuskog kralja Louisa XIV. Te hrabre žene postale su prve sestre družbe Naše Gospe, s Margueritom kao poglavaricom. Marguerite i njezine sestre pomogle su ljudima u koloniji da prežive razne nevolje i oskudicu hranom, otvorile su stručnu školu i poučavale djevojke različitim vještinama iz domaćinstva, vođenju kućanstva i upravljanju farmom. Kongregacija se povećala na 18 sestara, od toga sedam Kanađanki. Osnivale su nove misije i škole, između ostalog i u gradu Québecu, a djelovale su i među Indijancima. Marguerite je u svoju družbu primila i dvije Indijanke. Nije uvijek nailazila na razumijevanje crkvenih starješina koji su njezinu družbu željeli zatvoriti u samostan.

Pripisuju joj se mnoga čudesa

Majka Marguerite prepustila je, 1693. godine, vodstvo družbe svojoj nasljednici, Marie Barbier, prvoj Kanađanki koja se pridružila kongregaciji. Pravila družbe Crkva je odobrila tek 1698. godine, a Marguerite je posljednje godine života provela u molitvi i pisanju autobiografije. Posljednjeg dana 1699. godine, jedna mlada sestra u njezinom samostanu bila je na umoru. Mère Marguerite zamolila je tada Gospodina da uzme nju umjesto umiruće djevojke. Ujutro, 1. siječnja 1700. godine, sestra se potpuno oporavila, a Margueritu je počela tresti jaka groznica. Patila je 12 dana, a umrla je na današnji dan, 12. siječnja 1700. godine, u Montréalu. Pripisuju joj se mnoga čudesa, a njezine se relikvije čuvaju u kapeli Naše Gospe od dobre pomoći. Blaženom ju je 1950. godine proglasio papa Pio XII., a svetom 1982. papa Ivan Pavao II., kao prvu kanoniziranu kanadsku sveticu. Kongregacija Naše Gospe 1860. godine proširila se je i na Sjedinjene Američke Države, a kasnije i na druge zemlje i kontinente pa danas djeluje u osam zemalja na četiri kontinenta, a broji više od 1 100 sestara.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr