O VIĐENJU NEBA, ČISTILIŠTA I PAKLA: Pišem o ovome na Božju zapovijed… O moj Bože, kako mi je žao ljudi koji ne vjeruju u vječni život Ako ne vjeruješ u postojanje zagrobnog života – ili vjeruješ, ali ne vjeruješ u postojanje pakla –bilo bi ti bolje da 'riskiraš'. Jer, nije li bolje da vjeruješ pa nakon ovog života vidiš da je to bila istina, nego da ne vjeruješ i onda vidiš da je to bila istina?

Foto: Shutterstock

Dva puta

„Jednog dana ugledah dva puta: jedan posut šljunkom i cvijećem, pun veselja i glazbe i raznih užitaka. Ljudi su hodali tim putem plešući i zabavljajući se. Dolazili bi do kraja ne primjećujući da puta više nema. A na kraju toga puta bio je strašan bezdan, ponor pakleni. Duše su slijepo upadale u taj ponor, kako su dolazile, tako su upadale. Njihov broj je bio tako velik da se nije mogao izbrojiti.“

„Vidjela sam i drugi put, bolje reći stazicu jer je bila tako uska i posuta kamenjem i raznim mukama. Ljudi su padali po tom kamenju, ali su odmah ustajali i išli dalje. Na kraju toga puteljka nalazio se predivan vrt ispunjen silnom radošću i onamo su ulazile svete duše. Isti bi tren zaboravile sve svoje muke.“

„O moj Bože, kako mi je žao ljudi koji ne vjeruju u vječni život. O kako molim za njih, da i njih taknu zrake milosrđa i da ih Bog primi u svoje Očinsko krilo.“

Viđenje neba

„Na nebu sam danas bila u duhu i promatrala tu nepojmljivu ljepotu i sreću koja nas čeka nakon smrti. Vidjela sam kako sva stvorenja neprestano iskazuju bogu čast i hvalu. Vidjela sam kako je velika sreća u Bogu koja se razlijeva na sva stvorenja usrećujući ih i kako se sva slava i čast vraćaju na izvor i dubinu Božju, razmatraju nutarnji život Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, koji nikada neće pojmiti ni dohvatiti. Taj je izvor sreće u svojoj biti nepromjenjiv, ali uvijek nov, iz njega struji sreća svekolikom stvorenju. I Bog mi je dao spoznati jednu jedinu stvar koja u njegovim očima ima neizmjernu vrijednost: Božja ljubav, ljubav i još jednom ljubav. S jednim činom čiste Božje ljubavi ništa se ne može usporediti. O kakvom neshvatljivom blagonaklonošću Bog dariva dušu koja ga iskreno ljubi. O blago duši koja se raduje već ovdje na zemlji s njegove posebne naklonosti. To su male i ponizne duše. Dublje sam spoznala ovu veliku Božju uzvišenost koju slave nebeski duhovi prema stupnju milosti i hijerarhiji na koju se dijele. Duša mi nije bila užasnuta ni obuzeta strahom pri pogledu na toliku moć i veličinu. Ne, ne, uopće ne! Moja je duša bila ispunjena mirom i ljubavlju. Što više upoznajem Boga, to se više radujem da je On takav. I neizmjerno se radujem njegovu veličanstvu. Radujem se što sam tako malena jer me zbog moje malenkosti nosi na svojim rukama i privija na svoje srce. O moj Bože, kako mi je žao ljudi koji ne vjeruju u vječni život. O kako molim za njih, da i njih taknu zrake milosrđa i da ih Bog primi u svoje Očinsko krilo.“

U jednom trenutku našla sam se na zamagljenu mjestu ispunjenu ognjem, a na njemu čitavo mnoštvo duša koje trpe. Te duše žarko mole, ali same sebi ne mogu pomoći. Jedino im mi…

Viđenje čistilišta

„Pogoršalo mi se je zdravstveno stanje. Draga majka poglavarica poslala me je, zajedno s druge dvije sestre, na odmor u Skolimov nedaleko Varšave. Tada sam upitala Gospodina Isusa za koga još treba moliti. Isus mi je odgovorio da će mi iduće noći dati spoznaju za koga treba moliti. Ugledala sam svog anđela čuvara koji mi je rekao da pođem s njim. U jednom trenutku našla sam se na zamagljenu mjestu ispunjenu ognjem, a na njemu čitavo mnoštvo duša koje trpe. Te duše žarko mole, ali same sebi ne mogu pomoći. Jedino im mi možemo priteći u pomoć. Oganj u kojem su gorjele mene se nije doticao. Moj anđeo čuvar nije me napuštao ni trenutka. Upitala sam te duše koje je njihovo najveće trpljenje. Odgovorile su mi jednoglasno da je njihova najveća patnja čežnja za Bogom. Vidjela sam Majku Božju kako se spušta na duše u čistilištu. Duše Mariju zovu Zvijezdo Mora. Ona im donosi osvježenje. Htjela sam dulje razgovarati s njima, ali mi je Anđeo čuvar dao znak za polazak.“

 ‘Otiđi često do čistilišta jer te ondje trebaju.’ Razumijem, o Isuse moj, značenje tih riječi koje mi govoriš

Isus je za osmi dan devetnice Božjem milosrđu naložio svetoj Faustini: „Danas mi dovedi duše koje su u tamnici čistilišta i uroni ih u bezdan mojeg milosrđa. Neka rijeke moje krvi ohlade njihov oganj. Te duše posebno ljubim jer daju zadovoljštinu mojoj pravednosti. U tvojoj je moći donijeti im olakšanje. Uzmi od blaga moje Crkve sve oproste i prikazuj za njih.“

„Gospodin mi je rekao: ‘Otiđi često do čistilišta jer te ondje trebaju.’ Razumijem, o Isuse moj, značenje tih riječi koje mi govoriš. No dopusti mi prije toga pristupiti riznici tvoga milosrđa.

Što sam napisala blijeda je sjena onog što sam vidjela. Jedno sam primijetila: ondje je najviše duša koje nisu vjerovale da pakao postoji…

Viđenje pakla

Ja, sestra Faustina, bila sam po Božjoj zapovijedi u ponorima pakla da bih o njemu mogla govoriti dušama i svjedočiti da pakao postoji. O tome sada mogu govoriti jer mi je Bog naredio da to ostavim napismeno. Đavli su me strašno mrzili, ali su na Božju zapovijed morali biti poslušni. Što sam napisala blijeda je sjena onog što sam vidjela. Jedno sam primijetila: ondje je najviše duša koje nisu vjerovale da pakao postoji.

Postoje pojedinačne muke za duše, a to su muke osjetila. Čime je griješila svaka duša, time biva mučena na strašan i neopisiv način

Danas sam bila u ponorima pakla. To je mjesto velikih muka. Njegova površina je užasavajuće velika. Vrste muka koje sam vidjela su sljedeće: prva muka koja čini pakao je gubitak Boga; druga, stalna grižnja savjesti; treća: ta se sudbina neće više nikad promijeniti; četvrta: oganj koji pali dušu, ali je ne može uništiti. Strašna je to muka. To je čisto duhovni oganj zapaljen srdžbom Božjom; peta muka je neprestana tama i zadah koji guši. Makar je tamno, đavli i proklete duše međusobno se vide i vide sve zlo drugih i svoje vlastito; šesta muka: neprestano društvo Sotone; sedma muka: strašan očaj, mržnja prema Bogu, psovka, proklinjanje, hula. To su muke koje trpe svi prokleti zajedno, ali to nije kraj mukama. Postoje pojedinačne muke za duše, a to su muke osjetila. Čime je griješila svaka duša, time biva mučena na strašan i neopisiv način. Strašni su podzemni prostori, kaznidbene pećine gdje se jedna muka razlikuje od druge. Bila bih umrla gledajući te strašne muke da me nije držala Božja svemoć. Neka grešnik zna, kojim je osjetilom griješio, time će biti i mučen kroza svu vječnost. Pišem o ovome na Božju zapovijed da se nijedna duša ne bi mogla izgovoriti da nema pakla jer da tamo nitko nije bio i da se ne zna kako je tamo.

Kad sam došla k sebi, nisam se mogla odmoriti od užasa, kako duše tamo jako trpe. Stoga još srdačnije molim za obraćenje grešnika. Bez prestanka vapim Božjem milosrđu za njih. O moj Isuse, radije bih trpjela muke do konca svijeta, nego tebe uvrijediti i najmanjim grijehom.”

O svetoj Faustini i Božjem milosrđu čitamo u knjizi „Svaka je duša poseban svijet“! Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.

Izvor: Youtube (svecinet); Book.hr