18. lipnja: SVETA ELIZABETA IZ SCHÖNAUA, MISTIČARKA – JOŠ ZA ŽIVOTA SMATRALI SU JE SVETICOM // Neka ode od mene svaka napast po zagovoru svete Elizabete! U patnji je imala viđanja Gospodina, Gospe i svetaca

Teške patnje i čudesna viđenja

Elizabeta se rodila 1129. godine. Kad joj je bilo 12 godina, roditelji su je dali na odgoj redovnicama benediktinkama u mjestu Schönau na Rajni. Kako joj se svidio redovnički način života, i sama je postala redovnica te je 1147. g. položila zavjete. Deset godina kasnije izabrana je za magistru, tj. poglavaricu samostana. Elizabeta je preboljela tešku bolest u kojoj je mnogo prepatila. Gospodin je njezinu patnju okrunio viđenjima kojima ju je pohađao. U svojim je mističnim zanosima razgovarala s Gospodinom, Gospom i svecima, koji bi se toga dana slavili. Zanosi i viđenja znali bi potrajati i nekoliko tjedana te su znatno oslabjeli njezine tjelesne sile, koje nikad nisu bile naročite.

„Neka ta rana i u meni slično proizvede…”

Njezina mistika i viđenja bili su snažno obilježeni pobožnošću Srcu Isusovu. Elizabetin brat opat Egbert u svojim spisima, po primjeru svetih Otaca, smatra otvoren Isusov bok vrelom svih milosti. Promatrajući otvorenu ranu na tom boku, on kliče: „Neka ta rana i u meni slično proizvede… Neka taj živi i djelotvorni govor rani i moje srce te iz njega umjesto krvi i vode proizvede ljubav prema tebi, Gospodine, i prema mojoj braći!” A u molitveniku što ga je sastavio za svoju sestru Elizabetu moli sv. Ivana, evanđelista: „Posreduj za mene kod Srca slatkoga Isusa!” U to je isto doba u jednom molitveniku zabilježena i ova topla molitva:

„Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, u ime tjeskoba što su zahvatile tvoje sveto Srce kad su tvoje svete udove stavljali na muku i smrt, molim te da ublažiš bol moga srca kao što si ublažio žalost tvojih apostola ukazavši im se nakon uskrsnuća.”

Važnost pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu

U zaključnom dokumentu Drugog međunarodnog svećeničkog kongresa o Srcu Isusovu preporučuje se odgajanje kršćana, osobito svećenika i redovnika, u ozračju pokoncilske duhovnosti, koja sadrži dva vrlo vrijedna elementa:

1) Ostvarivanje kršćanske savršenosti po ljubavi; ono će se očitovati u prisnom sjedinjenju s Kristovim Srcem, osobito po molitvi, nudeći mu prostor da on sam u pojedinom vjerniku savršeno ljubi Oca i sve ljude-braću sve do potpunog žrtvovanja samoga sebe.

2) Svjesno i snažno sudjelovanje svih vjernika prema vlastitom poslanju u jedinom svećeništvu Isusa Krista, koje nam je, kako to naučava enciklika Pija XII. Haurietis Aquas (lat. Crpst ćete vodu), kao i Euharistija, dar presvetog Srca Isusova.

Još za života smatrali su je sveticom

U povijesti mistike poznato je ime Elizabete iz Schönaua, za koju Rimski martirologij kaže „da je slavna i zbog opsluživanja redovničke stege”. Iako su je častili kao sveticu još za života, a još više poslije smrti, upisana je u Rimski martirologij tek 1584. Pošto su njezini zanosi i viđenja znali potrajati i nekoliko tjedana, što je znatno utjecalo na njezino tijelo, njezin je životni vijek bio prilično kratak. Umrla je u 35. godini života u Schönauu 1164. godine.