U devetoj godini života Agneza ulazi u samostan redovnica Sacco u Montepulcianu, koji se nalazio blizu njezina doma u mjestu Gracchiano-Vecchio. Godine 1283., dopuštenjem pape Nikole IV., sestre ju odabiru za poglavaricu samostana. Imala je tek petnaest godina.

Svojim je životom Agneza pokazivala izvanredne znakove svetosti; provodila je strogu pokoru, postila o kruhu i vodi, spavala na tlu na kamenom jastuku. Pripisuju joj se brojna čudesa, ozdravljenja, vizije i levitacije. Iako ju je Gospodin obdario izvanrednim darovima, nije bila uznosita. S velikom je ljubavlju štovala Dijete Isusa i Svetu Djevicu Bogorodicu.

Samostan pod upravom Reda propovjednika

Oko 1298. vraća se u svoj rodni kraj i na molbu mještana započinje izgradnju crkve i samostana Santa Maria Novella pod Pravilom sv. Augustina (1306. g.). Nekoliko godina kasnije samostan stavlja pod upravu Reda propovjednika, želeći da napreduje po evanđeoskom savršenstvu, prema pravilima sv. Dominika. Na tom položaju ostaje do svoje smrti 20. travnja 1317. godine.

Sveta Katarina Sijenska nazivala ju je „našom majkom, slavnom Agnezom”, te je 1377. Katarina pošla u Montepulciano s ciljem štovanja njezinih relikvija. Tijelo svetice se 1510. godine počelo znojiti krvavim znojem pa joj je na lice stavljena maramica da ga upije. Naknadno je maramica zamijenjena srebrnom maskom. Braća dominikanci masku su 1691. godine poklonili njezinu mjesnom kotaru, a danas se nalazi u mjesnom muzeju. Ta maska najvjernije prikazuje svetičino lice.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko; Book.hr

Priredio Danijel Katanović