Foto: Unsplash, Alisa Reutova
Dinka: „Prvi put smo posjetili vlč. Arhara na preporuku bioenergetičara. Prije toga nisam znala ništa o kršćanstvu i nisam bila krštena.
Sjećam se trenutka kad smo došli k njemu, primio me i ja sam iskreno rekla da u biti ne znam zašto sam došla, da me k njemu uputio bioenergetičar. Također sam mu priznala da nisam primila sakramente.
Kad sam izišla, osjećala sam se drukčije. Ne mogu to opisati, ali osjetila sam promjenu u sebi. Osjećala sam se nekako sretna, lakša
A on je odgovorio: ‘Jedino što mogu učiniti za vas je pomazanje. Pokušajte u idućoj godini primiti sakramente inicijacije.’ Pomislila sam da je to nemoguće, ali zaista sam ih primila sljedeće godine. Tada nam je dao sličicu sv. Benedikta i preporučio nam da je uvijek nosimo sa sobom. Rekao mi je da ćemo se opet vidjeti. Kad sam izišla, osjećala sam se drukčije. Ne mogu to opisati, ali osjetila sam promjenu u sebi. Osjećala sam se nekako sretna, lakša, a najbolje se sjećam promjene koju sam doživjela prema osobi s kojom sam imala nezdrav odnos (nekakvu emocionalnu fuziju). Najvažnije je što sam se osjećala oslobođeno.
Ništa na silu, već mudro i razumno
Zapravo, tada je započeo moj hod s Isusom, isprva sporije – jer se u meni vodila borba između ‘New Ageovske’ duhovnosti (s kojom sam se prije bavila) i kršćanstva. Najveća prekretnica dogodila se nakon primanja sakramenata – napokon je Isus pobijedio.
Velečasni Arhar me jako iznenadio svojom jednostavnošću, imao je nešto dječje u sebi, i dalje vidim njegov dječji osmijeh i oduševljenje.
Nikad ništa nije nametao i nikad nije rekao: ‘Ako ne učiniš tako, on će…’ A vjerojatno je mogao jer je vidio i znao puno više nego što je rekao. No kod njega nije bilo ništa na silu, već mudro i razumno. Sve što bi rekao i način na koji je rekao – ništa nije bilo naučeno iz knjiga, iza toga se krilo nešto više. Osjećala sam ‘puniju istinu’. Nije puno govorio, ali ono što bi rekao ostajalo je ‘za vječnost’.
Nikad nisam zaboravila njegovu mudrost. Puno je puta rekao: ‘Ne boj se!’ ili ‘Isus te voli…’ ili ‘Budi samo mirna i strpljiva…’ Čak i danas u nevolji čujem kako mi to ponavlja i odmah se smirim
Mnoge stvari nisam odmah razumjela, razumijevala sam postupno, čak i tijekom godina, i polako sam shvaćala o čemu govori. Nikad nisam zaboravila njegovu mudrost. Puno je puta rekao: ‘Ne boj se!’ ili ‘Isus te voli…’ ili ‘Budi samo mirna i strpljiva…’ Čak i danas u nevolji čujem kako mi to ponavlja i odmah se smirim.
Nije bio onakav kakvim zamišljamo svetog čovjeka, prisilno ljubazan… Ne, ne mogu to opisati, bio je ono što jest. Čak i ako se naljutio, ljutio se. Nije navlačio maske. Pokazao je ono što jest, bio je ono što jest – čovjek. Nije glumio.
‘Ako posadiš mladu biljčicu i želiš da raste, moraš je njegovati i zalijevati…’
Nakon što sam primila sakramente, napomenuo nam je da je vrlo važno da se vjenčamo. Poslušali smo ga.
Jednom, kad sam došla k njemu, požalila sam se da unatoč nastojanju i trudu još uvijek imam puno poteškoća. ‘Moram opet početi dolaziti k vama!’ Bila sam početnik u vjeri i nisam sve razumjela… Odgovorio je: ‘Ako posadiš mladu biljčicu i želiš da raste, moraš je njegovati i zalijevati…’ Tek danas shvaćam što je time htio reći.
Sa svećenikom Arharom ostali smo povezani do kraja. Čak i kad je bio u domu, suprug i ja smo ga posjećivali i ponekad nekamo izveli.“
Samo me pozovi
Gregor: „U sjećanju mi je ostao razgovor i ono što sam doživio kod njega u Črnom Vrhu. Istog dana, na povratku, osjećalo se nešto posebno… U njegovoj sobi sam se tako dobro osjećao, bio sam kao…, nisam bio sposoban misliti niti bilo što drugo činiti, samo sam slušao što mi govori. Ali nisam to odmah shvaćao. Cijeli mjesec nakon susreta prisjećao bih se rečenice za rečenicom – poput objave me pratilo otkriće za otkrićem.
‘Znaš što, kad ti bude najteže, samo me pozovi u mislima i bit ću odmah s tobom.’ To su bile snažne riječi i još danas su mi svete
Najviše me obradovalo kad mi je predložio: ‘Znaš što, kad ti bude najteže, samo me pozovi u mislima i bit ću odmah s tobom.’ To su bile snažne riječi i još danas su mi svete. Zaista tako učinim, čak i sada, nakon njegove smrti… Kad mi je zaista nepodnošljivo i ne vidim izlaz, pozovem ga i za 15 minuta ili pola sata se smirim, kao da ga osjetim.“
Iz knjige „Pozovi me“, o životu svećenika i egzorcista pok. Marijana Arhara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
