Foto: Shutterstock
Čitajući članak u Booku br. 116, za kolovoz 2019., pod naslovom „Svećenički talenti“, u kojem se govori o strahu od primanja sakramenta bolesničkog pomazanja, malo sam zastala i razmislila o svemu napisanome. Jako me se to dojmilo.
Nekoliko dana nakon pročitanog teksta došla mi je prijateljica sva u suzama i ispričala mi tužnu priču o svom kumu. Mlad čovjek, razbolio se od raka i sada umire.
Spontano sam ju upitala ima li sve sakramente i ona mi je odgovorila potvrdno. Mozak mi je radio ‘sto na sat’. Sjetila sam se teksta iz Booka i predložila joj da mu dovedemo svećenika.
Pristala je da to napravimo, ali pod uvjetom da sve bude anonimno i spontano kao da je svećenik sam došao
Znam kako je ovaj čovjek živio grešnim životom i da je silno potreban Božjeg milosrđa.
Onako nepovjerljivo, ona me upita što to znači kad svećenik dođe udijeliti bolesničko pomazanje; ne zna kako će njezin prijatelj reagirati… I tako su slijedila pitanja…
Nisam odustajala i rekla sam joj da mu je potrebno bolesničko pomazanje, razgovor i ispovijed.
Pristala je da to napravimo, ali pod uvjetom da sve bude anonimno i spontano kao da je svećenik sam došao.
Bolesnik je to jako dobro primio, samo je bio u čudu odakle svećenik i malo u strahu je pitao: „Neću valjda umrijeti?“
Bacila sam se u akciju. Preko prijatelja koji radi u bolnici i jako je dobar sa svećenikom šaljem poruku kako svećenik treba doći na odjel onkologije k tome bolesniku, i da sve treba izgledati kao čista slučajnost. Međutim, život piše druge priče…
Prijateljica i drugi prijatelji bili su u posjeti kad je netko ušao u bolesničku sobu i rekao da je taj moj prijatelj poslao svećenika. Po prezimenu su odmah skužili tko je sve ‘skuhao’…
Bolesnik je svećenikov dolazak jako dobro primio, samo je bio u čudu i malo u strahu upitao: „Neću valjda umrijeti?“ Oni su ga naravno ohrabrili i rekli da mu je potreban razgovor…
Svećenik se pomolio i rekao da će doći drugi put kad bude sam.
Rekao joj je da je bio svećenik i da ga je pomazao uljem i da se ispovjedio. Bio je jako miran i sretan
Bila sam tužna kad mi je prijateljica rekla: „Posumnjala sam u svećenika, da možda neće doći drugi put“. Ali on je, naravno, za nekoliko dana došao. A prijateljica ponovno tamo. Čak se i svećenik nasmijao i rekao: „Odakle opet Vi?“
Ona je potrčala za njim na hodnik i zamolila ga da opet dođe kad bude sam. A velečasni se samo nasmijao i otišao dalje.
Za nekoliko dana prijateljica je ponovno išla u posjet kod tog prijatelja, i on joj je rekao da je bio svećenik i da ga je pomazao uljem i da se ispovjedio. Bio je jako miran i sretan. Prije toga se godinama nije ispovijedao… Na njegovu je licu bio osmijeh.
*
Kako je velik i silan naš Gospodin, ali On može djelovati ako surađujemo s njim i poslušamo, u ovom slučaju Vašu napomenu kako bi bilo dobro poslati svjedočanstvo ako ga imamo.
Za Book.hr posvjedočila N.N. (Podaci poznati uredništvu.) Svoje nam svjedočanstvo možete poslati e-mailom na adresu: [email protected].
Bolesničko pomazanje: Ozdravljanje bolesnika pričinja mi radost
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
