Foto: Shutterstock
Pozdrav, don Damire!
Muči me jedno pitanje – je li poziv na posvećeni život isključivo od Boga ili se može umiješati i zli? Godinama sam bila u vezama i vezicama (bez seksualnog odnosa, živim u čistoći) i odlučila sam biti sama, ali s obzirom na to da sam godinama imala nekoga, nisam navikla na situaciju da nemam nikoga i tu su se počele javljati svakakve misli.
U zadnje mi se vrijeme počela javljati ideja, neki jači osjećaj, da idem u samostan. Iskreno, poštujem sve redovnike i redovnice, ali ne želim u samostan; želim obitelj, djecu s kojom ću slaviti Boga. Kad su mi došle te misli, moj odgovor na njih nije bio pozitivan. Nisam mogla spavati, jesti, dolazile su mi ideje da se ubijem, da prestanem vjerovati u Boga, samo da ne moram u samostan.
Iskreno, ne znam što da radim. Pomozite mi, molim vas.
Odgovor:
Pozdrav!
Autentičan poziv u samostan, dakako, može biti samo od Boga. Međutim, đavao je poznat po tome da krivotvori Božje stvari i pod krinkom dobra podvaljuje zlo. Stoga je potrebno duhovno razlučivanje da se utvrdi dolazi li određeni poticaj od Duha Svetoga, od našeg, ljudskog duha ili pak od Zloga.
„Dakako, ako postoji barem mogućnost da je nešto Božji poziv, odgovorno je ozbiljno se zamisliti nad time i nad sobom…“
Kao prvo, Božji poziv otkriva ono što već postoji u našem srcu – daje zapravo odgovor na naše neosviještene težnje, želje i pitanja. Zato osoba koja dobije takav poziv odgovara radosno i slobodno, a ne iz nekakve prisile. Dakako, ako postoji barem mogućnost da je nešto Božji poziv, odgovorno je ozbiljno se zamisliti nad time i nad sobom. Može se dogoditi (i događa se) da osoba ‘na prvu’ ne prihvaća poziv, odnosno ne vidi sebe u njemu, ali kroz neko vrijeme shvati da je to – to. Međutim, ako i nakon iskrene otvorenosti Božjoj volji i molitve ne dolazi taj ‘aha!’ efekt, ne dolazi mir, radost, ljubav i ostali plodovi Duha Svetoga, onda očito nije riječ o pravome zvanju. Osim toga, Bog uvijek poštuje našu slobodu – pa on ju nam je i dao! Stoga čovjek uvijek, pa i kada je poziv sasvim autentičan, ima mogućnost reći Bogu ‘ne’. I Gospodin to shvaća sasvim ozbiljno i ne forsira.
„Gospodin ne želi žrtvu koja nije dana slobodno, od srca…“
Pogotovo ne tako da dovede čovjeka do nevjere ili samoubojstva. Ni bogati mladić iz Evanđelja nije bio prisiljen odgovoriti na Božji poziv. Dapače, nevaljano se prima u novaštvo (u samostan) onaj tko je na to naveden silom ili strahom. Drugim riječima, Gospodin ne želi žrtvu koja nije dana slobodno, od srca. I sam se Isus Krist ‘dragovoljno predao na muku’, kako slušamo na svetoj misi. To su sve daljnje potvrde da prisila koju osjećaš ne može biti od Boga. Nadalje, ti loši plodovi, koje spominješ, prilično očito ukazuju na djelovanje Zloga, odnosno njegov pokušaj da te zbuni, da ti iskrivi pravu sliku Boga, da te udalji od vjere. A nije teško pogoditi koji je cilj vuka koji udaljava ovcu od pastira i stada.
„On nikoga ne poziva ondje gdje mu nije mjesto…“
Stoga ti preporučam da odbaciš ove prisilne misli kao napasti, da se pribereš i da u molitvi obnoviš u sebi pravu sliku Boga – milosrdnog Oca. Pritom će ti osobito pomoći sveto Evanđelje i krunica. Promatraj i razmišljaj kako je Bog taj koji nas prvi ljubi, koji preobilno i prvenstveno daje, a traži od nas samo ono, što je za naše dobro. Razmotri i Gospodnje pozive, kako su prikladni – On nikoga ne poziva ondje gdje mu nije mjesto. Zahvali Mu na daru slobode, ispričaj mu se ako si ga krivila da te On na nešto prisiljava. Moli ga da ti progovori, da ti pokaže svoju volju, da te vodi pravim putem. Odriči se pritom i svake svoje navezanosti, kako bi stvarno imala povjerenja u Božje vodstvo i mogla mu se prepustiti. Traži svjetlo i snage da svoju slobodu pravilno iskoristiš.
Također, predlažem ti da nađeš duhovnika, svećenika koji će te pratiti na tvom duhovnom putu i pomoći ti u daljnjem razlučivanju poticaja i donošenju životnih odluka.
Btb,
don Damir
Izvor: Studentski pastoral: SPAS; Book.hr
Priredila Gabriela Jurković