Foto: Shutterstock
Svakog se jutra u Africi gazela budi i zna da mora biti brža od najbržeg lava, inače će izgubiti glavu. Lav se svakog jutra budi i zna da mora biti brži od najsporije gazele, inače će ostati gladan. Bilo da ste lav ili gazela, kad sunce svane, bolje vam je da počnete trčati.
Naša kultura nam govori da se moramo probuditi trčeći… Povezani smo 24 sata dnevno, moramo odgovarati na e–mailove, moramo postavljati objave na Twitter, slikati se za Instagram, stavljati statuse na Facebook, obavljati telefonske pozive i odlaziti na sastanke. Kad ujutro otvorimo oči, prva misao nam je najčešće: „Moram nastaviti trčati”.
Radimo sve više, sve manje vremena provodimo s obitelji, sve manje se bavimo rekreacijom i duhovnošću
Studije pokazuju da prosječni Amerikanac radi sve više, ide na sve kraće godišnje odmore, provodi sve manje vremena s obitelji, sve manje se bavi rekreacijom i sve manje se bavi duhovnošću – manje nego ikada.
„Trčanje” nas može omesti u postizanju nečega boljega
U Lukinu evanđelju nalazimo jednu relevantnu priču koja nam pokazuje kako nas „trčanje” može omesti u postizanju nečega boljega.
Isus je bio počasni gost na proslavi u Martinoj kući.
Zauzetost nije isto što i učinkovitost.
Martina sestra Marija se družila s Isusom, upijajući svaku riječ koju bi Isus izgovorio. Marta se nalazila u kuhinji i ljutila se što joj nitko ne pomaže. U odjeljku piše da je bila rastrojena zbog silnih priprema. Na koncu je izgrdila Isusa i svoju sestru: „Zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.”
Isus joj je odgovorio: „Brineš se i uznemiruješ za mnogo (tj., trčiš), a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio.”
I ja često svakog dana trčim i propuštam taj bolji dio.
Ključ je: kako da izaberem ono bolje?
Martina aktivnost nije bila loša. Samo nije bila ono bolje čime se mogla baviti.
Zauzetost nije isto što i učinkovitost.
Ovo nije astrofizika. Ako nastavimo trčati i živjeti životom bez granica, nešto mora puknuti.
Naše kreditne kartice su ispeglane do kraja, naši odnosi su napeti, rasporedi su nam prepunjeni, a duše su nam iscrpljene.
Lideri (i sljedbenici) plaćaju visoku cijenu za ovo ludilo.
„Uz sve milijune djelatnika i gomile poznanika, nitko me nije posjetio u bolnici osim moje žene. Nitko me nije zvao…“
Bivši predsjednik jedne kompanije iz skupine Fortune 500 imao je milijun zaposlenika. Državnici su ga nazivali da se posavjetuju s njime.
Kad se potkraj života razbolio, shvatio je da u svojim nastojanjima nije težio onome boljem. Rekao je: „Uz sve milijune djelatnika i gomile poznanika, nitko me nije posjetio u bolnici osim moje žene. Nitko me nije zvao. Nitko mi nije slao razglednice.”
Vrlo je uzbudljivo imati mnoštvo mogućnosti današnjeg modernog doba, ali dok ste rekli keks, postali smo prezauzeti, anksiozni, umorni i frustrirani
Kako lideri (vrijedi za svakog čovjeka; op. ur.) mogu prestati trčati i težiti onom boljem?
- Oni koji teže onom boljem voljni su reći „ne”
Stručnjaci nam govore da je jedan od razloga za sve manje predanje kod ljudi u tome što imamo previše opcija.
Kad sam bio mali tijekom 1970-ih, postojale su pauze između sportskih sezona. Nismo imali šest nogometnih klubova za cijelu godinu.
Imali smo jedan televizor s lošim prijemom i tri lokalne TV postaje te još gorim prijemom na UHF frekvenciji ako ste htjeli gledati nešto na španjolskom.
Život je bio jednostavniji, mogućnosti izbora su bile minimalne.
Pogledajmo današnje vrijeme – vrlo je uzbudljivo imati mnoštvo mogućnosti. Međutim, dok ste rekli keks, postali smo prezauzeti, anksiozni, umorni i frustrirani.
Pametni lideri prednjače u tome što znaju reći „ne” kako bi mogli reći „da” onome što je bolje.
Ezop je jednoj od svih basni rekao: „U svojim nastojanjima da ugodi svima zapravo nije ugodio nikome.”
- Oni koji su orijentirani na ono bolje nemilosrdni su u određivanju prioriteta
Nije sve jednako važno. Pametni lideri određuju prioritete. Učinkoviti lideri uvijek određuju prioritete. Izvrsni lideri svojim sljedbenicima jasno daju do znanja koji su im prioriteti.
Ono što čini muzej zanimljivim jest ono što nije na zidovima. Netko je rekao: „Ne! Bitno je ono što izostaviš!” Kustosi uvijek gledaju što će maknuti, pojednostaviti i skresati. Žele ostaviti samo ono najbitnije.
Ezop je u jednoj od svojih basni rekao: „U svojim nastojanjima da ugodi svima zapravo nije ugodio nikome.”
Život je kratak. Energija je konačna. Imamo samo dovoljno vremena i energije da bismo činili ono bolje.
Kad vam kultura kaže da se trebate probuditi trčeći, bolje bi vam bilo da znate kako ćete odgovoriti. Bilo bi vam bolje da nemilosrdno odredite svoje prioritete i odlučite se za ono što je istinski bitno
- Lideri koji teže boljem pronalaze ritam tijela i duše
Jedan je arheolog unajmio nekoliko ljudi iz plemena Inka da ga povedu na arheološko nalazište duboko u gorju. Nakon što su neko vrijeme putovali, domoroci su se zaustavili i rekli da neće ići dalje. Arheolog se najprije iživcirao, a zatim se i naljutio. Međutim, koliko god se trudio nagovoriti ih, domoroci su odbijali nastaviti put. Iznenada, domoroci su se predomislili. Pokupili su opremu i ponovno krenuli. Kad ih je začuđeni arheolog zapitao zašto su tako dugo stajali i odbijali krenuti dalje, odgovorili su mu: „Kretali smo se prebrzo. Morali smo pričekati da nas naše duše sustignu.”
Isus je rekao: „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu (tj. duši) svojemu naudi?”
Kad vam kultura kaže da se trebate probuditi trčeći, bolje bi vam bilo da znate kako ćete odgovoriti. Bilo bi vam bolje da nemilosrdno odredite svoje prioritete i odlučite se za ono što je istinski bitno. Morate otkriti ritam između tijela i duše.
Kad nemate prioritete, tada je sve prioritet, što znači da ništa nije prioritet.
Život je kratak. Energija je konačna. Imamo samo dovoljno energije da bismo činili ono bolje.
Autor: Ken Burkey; globalleadership.org
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
