Sve svoje suze izlijevala je pred Gospodinom Kad je dnevnik, nakon Faustinine smrti, dan sestrama, one su bile začuđene, ne samo postojanjem dnevnika, već i onime što je u njemu pisalo

Foto: Pixabay

Faustinu – mističarku, njezina duhovna iskustva i cjelokupnu zemaljsku biografiju ne bismo poznavali bez njezina dnevnika koji je vodila. A i naše uvjerenje o njoj bilo bi, u najmanju ruku, drugačije. Kad je dnevnik, nakon Faustinine smrti, dan sestrama, one su bile začuđene, ne samo postojanjem dnevnika, već i onime što je u njemu pisalo.

Osoba s. Faustine koju sam davno poznavala bila je nekako simpatična, bliska, jednostavna, a sve ono što piše u Dnevniku čini mi se sitničavo i nepotrebno

„Kad sam nedugo nakon Faustinine smrti – za vrijeme okupacije – saznala za postojanje dnevnika i došla do nekih odlomaka, učinilo mi se pomalo čudnim što je s. Faustina često opisivala male događaje iz svakodnevnog života. Ne smatram to nedostatkom poniznosti, već je slika koju sam si stvorila o s. Faustini u neposrednu kontaktu s njom bila nekako drugačija i istinitija i nije odgovarala toj drugoj slici iz Dnevnika. Osoba s. Faustine koju sam davno poznavala bila je nekako simpatična, bliska, jednostavna, a sve ono što piše u Dnevniku čini mi se sitničavo i nepotrebno. Uvijek sam s. Faustinu smatrala veoma razumnom osobom. U susretu s okolinom bila je obazriva i prirodna. Svakomu je mogla prići, svakoga razumjeti, suosjećati s onima koji su bili tužni, radovati se zbog radosti drugih. Vjerske i sve svoje druge obveze izvršavala je pošteno i vrijedno, ali bez ikakvih posebnosti.“ (Sestra B. P. )

„Kako su okrutne ‘svete duše’ kada nisu svete! A ipak u dnevniku sestre Faustine ne postoji ni sjenka iluzije na takvu zloću.“

Sestre ju nisu prepoznale, jer ona je gotovo sve svoje suze izlijevala pred Gospodinom, a pred sestrama je uvijek skrivala svoje trpljenje. Maria Winkowska donosi u svojoj knjizi Pravo na milosrđe različita svjedočanstva koja govore o poniženjima i zločestoćama koje je Faustina doživljavala od svojih susestara. A onda piše nešto ovako: „Kako su okrutne ‘svete duše’ kada nisu svete! A ipak u dnevniku sestre Faustine ne postoji ni sjenka iluzije na takvu zloću.“ Prva je rečenica posve točna. S drugom se ipak teško složiti. Istina je da u Dnevniku ne postoji gorčina. Ipak, Faustina je mnogo puta zabilježila doživljena mučenja.

Smatrali su ju ili svetom ili glupom. Češće glupom. A ona je cijelu zajednicu voljela više od svega u životu. Nikad ju ne bi napustila da joj Isus nije tako naredio. Možda su briga i razumijevanje sestara poput majke Irene Krizanowske ili Józefe Brzoze bile važnije nego zadirkivanje onih sestara koje nisu imale pojma što se događa u njezinoj duši?

Iz knjige „Svaka je duša poseban svijet“ autora Jana Grzegorczyka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.