Po srcu smo najsličniji Bogu

Upravo smo po srcu najsličniji Bogu, jer On nas je pobožanstvenio svojim Božanskim dahom i dao nam djelić svoga identiteta. Darovao nam je svoj duh, po kojemu je nastala naša duša. Srce je središte našega bića, to je ona točka, ono čvorište gdje se sastaju naš razum, volja, osjećaji, naš duh i tijelo – sve što mi jesmo. Kada čovjek sve to uloži u traženje Boga, onda može biti siguran da će ga pronaći – „Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati.“ (Mt 5,8).

Bog odlučuje kako će naše srce biti oblikovano

Čovjeku je nemoguće mijenjati i oblikovati vlastito srce da bude po Božjoj volji. Prorok Ezekiel govori o Božjem djelovanju i milosti koja mijenja ljudsko srce: „I ja ću im dati novo srce i nov duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov! A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit ću na glavu njihov put – riječ je Jahve Gospoda.“ (Ez 11, 19-21).

Srce kao temelj naše vjere i spasenja

Božja Riječ u Poslanici Rimljanima progovara nam o srcu kao temelju naše vjere i spasenja, u skladu s našom voljom koja surađuje s Božjom milošću: „Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje.“ (Rim 10, 10).

Samo srcem čovjek dobro vidi, bitno je očima skriveno

Duh je Sveti onaj, koji čovjekovo srce oblikuje na Božju sliku. Boga spoznajemo srcem. Mali je Princ rekao: „Samo srcem čovjek dobro vidi, bitno je očima skriveno“. Mnoge duhovne stvarnosti ne možemo proniknuti svojim razumom niti ih razumjeti. Srce blisko surađuje s razumom, ali srce otvara čovjeka za Nebo. To je nada u kojoj je položena naša vjera i ostvarenje u Božjoj ljubavi: „A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.“ (Rim 5, 5). Po Duhu Svetom ljudsko srce se sjedinjuje s Božjim srcem.

Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce

Isus Krist, govoreći nam o srcu, govori o ‘prebivalištu’: svatko je od nas hram Duha Svetoga. U njemu se nalazi čovjekov identitet, ali i Duh Sveti koji nas posvećuje. Ljubav je ta koja čovjeka vodi u vječnost, a vječnost se može posjedovati srcem. Možemo li i mi razumjeti tu istinu? Težimo tome, jer stvoreni smo za vječnost; samo vječnost i Bog koji je Ljubav može biti naše blago u srcu: „Jer gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Mt 6, 21).

Autor: Danijel Tomičević

Priredila: Elena Jurković (Book.hr)