Foto: Pixabay
Naše životne poteškoće tako su neuredne, a naše tijelo i duša kao lešine, trule od grijeha i trpljenja, no kada se povjerimo Bogu u skrušenosti, a ne u mržnji prema sebi, one bivaju posvećene i Bogu kao ugodan miris!
Svatko, prije ili kasnije, izgubi svoj život. Ali za koga? Za sebe? Ili za Krista? U potresnim Isusovim riječima o gubitku života za Njega, grčki tekst govori: Tko želi naći svoj život, izgubit će ga (apolesei – od apollymi, koji koristi također i Marko u 14, 4 kada su apostoli negodovali zbog rasipanja pomasti), a tko ga izgubi (apolesas) poradi mene, naći će ga. (usp. Mt 10, 39)
Ostavljaš li svoj život, ljepotu tijela, sposobnost i sjajnu inteligenciju, uspjeh i karijeru kako ne bi izgubio priliku za spasenje? Pristaješ li na neuspjeh i zahvalnost za poraze koji ti nisu dopustili snaći se u ovom životu, kako bi ti tako ostao omogućen jedini pristup do Božjeg Srca?
Pružaš li po svom posvećenju duše Bogu ugodan miris po svom trpljenju, krivicama, duševnim ranama, tjelesnoj neprivlačnosti, neprihvaćanju sredine, neuspjehu u ljubavi, izdaji, iskorištenosti od drugih, prijevari i nepravdi koje su te
dovele do samog ruba?
Pružaš Bogu ugodan miris zahvalnosti za zaborav, napuštenost, poniženje, bolest, nesavršenost i za to što se nitko ne zanima tobom, što te nitko ne cijeni i što oni na koje ti računaš, ne računaju na tebe?
Iz knjige „Odlasci“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete kupiti ovdje.
Preporučujemo i ovaj ulomak:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
