Duhovnost

SUSRET S BOGOM // Josip Lončar: Kako vjerovati srcem?

Josip Lončar Kako vjerovati srcem

Za vjeru srca potrebno je duhovno iskustvo (iskustvo srca) kako bi se srce osvjedočilo, ali je također potrebno i jamstvo Božje riječi kako bi srce ispravno shvatilo

Postoji uvriježeno mišljenje kako vjerovati znači svjesno prihvatiti nešto što nam netko drugi predlaže ili nalaže vjerovati – bez obzira koliko nam to isto bilo shvatljivo ili prihvatljivo. To bi se moglo reći za vjeru u našem razumu, no nikako ne za vjeru srca.


Vjera srca

Za vjeru srca potrebno je duhovno iskustvo (iskustvo srca) kako bi se srce osvjedočilo, ali je također potrebno i jamstvo Božje riječi kako bi srce ispravno shvatilo. (…) Za vjeru srca, skloni smo koristiti izraz: „uvjeren sam”, kojim želimo sugerirati da se iza naše vjere krije dodatna sigurnost, dodatni dokaz koji uvjerenje stavlja u čvršći odnos nego što to može vjera koja je rezultat prihvaćanja bez dokaza.

Svi znamo za Isusovu tvrdnju da su blaženi oni koji ne vide, a vjeruju. Također znamo da apostoli nisu vjerovali ženama koje su im posvjedočile da je Isus uskrsnuo. (…) Zar doista mislimo da baš mi možemo i trebamo imati veću vjeru od apostola?! Bez dokaza o uskrsnuću, tj. bez toga da su sâmi vidjeli Isusa, nisu mogli povjerovati u njegovo uskrsnuće.

„Činjenica je da je vjera u Isusa Krista gotovo bezvrijedna ako u svojem srcu ne vjerujemo u njegovo uskrsnuće od mrtvih”

Ako ne vjerujemo u uskrsnuće, tada živimo kao da sa zemaljskom smrću sve prestaje, pa se ni ne trudimo zadobiti vječnost. Mnogi kroz povijest Crkve mogu, zajedno s apostolom Pavlom, reći kako im se ukazao uskrsli Isus. To su iskustvo doživjeli doslovno milijuni ljudi širom svijeta u svim kršćanskim denominacijama, no također i pripadnici drugih religija koji su iskreno, svim srcem tražili Boga. Dogodilo se to i meni a također poznajem i druge kojima se ukazao Uskrsli. Svi mi svjedočimo da je Isus zaista živ i da je uskrsnuo!

Srce je pojam koji poistovjećujemo s našim, kako kaže Pavao, nutarnjim čovjekom, s našom dušom i duhom. Duša predstavlja našu narav po kojoj smo različiti od svih ostalih ljudi a očituje se kroz razum, volju i emocije što, sve zajedno, čini stavove. Upravo su stavovi naše duše ono što nazivamo vjerom srca.

„Vjera srca jednaka je stavu/uvjerenju duše”

Ti su stavovi nastali pod utjecajem našega razuma (razumske spoznaje), te naših emotivnih, ali i duhovnih iskustava. Stavove možemo zvati i uvjerenjima. Jednom kada smo formirali određeni stav/uvjerenje svoga srca/duše, ono će u daljnjem životu imati određeni utjecaj na naše razumsko shvaćanje i prihvaćanje pojmova povezanih s tim stavom. (…) Dakle, vjera srca jednaka je stavu/uvjerenju duše koji smo izgradili ili prihvatili uslijed određenih spoznaja te duhovnih ili emotivnih iskustava. O tome sam detaljnije pisao u knjizi „Sila odozgor”.

Čovjek u svom srcu ima sposobnost povjerovati u bilo što pa tako i u nešto što nije u suglasju s Božjom ili bilo kojom drugom istinom. Razmislimo samo o osnovnim pojmovima vjere. Bog je ljubav i mi smo njegova ljubljena djeca. Dâna nam je sila Duha Svetoga koja je iznad svake druge sile. Dâna nam je i mudrost Duha. Po Duhu Svetome se ljubav Božja razlijeva u našim srcima.

„Iskustvo u sebi podrazumijeva duhovni susret s Bogom”

Sve to vjerujemo u svom razumu jer nam tako kaže Biblija i jer nas tako uči Crkva, no pitanje je koliko od toga vjerujemo u svojim srcima. Dokle god vjera razuma ne prijeđe u vjeru srca, naš nutarnji čovjek (duh, duša) od tih spoznaja neće imati koristi koje bi mogao imati. (…)

Duhovno sazrijevanje pretpostavlja stalno upoznavanje Boga jer onaj tko iskustveno poznaje Božju narav, može imati vjeru u ono što nam Bog govori. Dakle, iskustvo živoga susreta s Bogom uvelike nam pomaže da se u srcu možemo odvažiti povjerovati ono što nam On želi posredovati, za nas osobno te, preko nas, za druge.

Iskustvo u sebi podrazumijeva duhovni susret s Bogom, koji se može manifestirati na najrazličitije načine, od iskustva ljubavi i prihvaćanja do iskustva suhoće ili tamne noći. Svako je iskustvo bitno i na svoj način dragocjeno, jer da nije tako, ne bi dolazilo kao dar od Boga.

Ulomak iz knjige Josipa Lončara Kako povjerovati. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

O knjizi “Kako povjerovati”

U velikoj većini slučajeva od Boga ne primamo ne zato što nam On ne želi ili ne može dati, nego zato što ne možemo primiti. Naša bi molitva trebala počinjati OVIM pitanjem: „Mogu li primiti ono što te sada molim?” Dakle molitva bi se trebala mnogo više baviti promjenom srca molitelja nego nagovaranjem milosrdnoga Boga da nam se smiluje. Nakon što naučimo primati trebamo početi učiti davati. Jer ne primamo samo za sebe nego i za one koji ne mogu sâmi primiti. Ova knjiga govori o vjeri u Boga, o vjeri srca koja može primiti ono što nam Bog želi i može dati te govori o evangelizaciji. Napisana je tako da je svatko može razumjeti

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh