Foto: IMDB
David je posvojen. Kada je imao 19 godina, prvi je puta upoznao svoju biološku majku Melissu. To je bio vrlo dirljiv susret – kako za njega, za Melissu, tako i za njegove roditelje Yimmy i Susan. Odlučili su se – taj događaj, ali i cijelo iskustvo – podijeliti sa cijelim svijetom. Zato je snimljen film „I lived on Parker avenu“.
Glavni motiv za snimanje filma
David tvrdi da je glavni motiv za nastanak filma njegova želja, da s cijelim svijetom podijeli ljepotu mogućnosti posvajanja, te kaže: „Kad ne bi bilo te mogućnosti, danas mene ne bi bilo ovdje.“ David je danas svojoj biološkoj majci vrlo zahvalan. I na njeno pitanje, je li kad bio ljut na nju, odgovara, da nije nikada. U intervjuu kaže: „Hvala ti, što si napustila kliniku za pobačaje i dala mi život i majku koja sada sjedi pored mene.“
Davidova biološka majka bila je vrlo mlada kad je ostala trudna s Davidom. Namjeravala je napraviti pobačaj. Kad je ležala na stolu u bolnici, spremna za pobačaj, u njoj se još uvijek odvijala bitka. Vani su bili prosvjednici protiv pobačaja. Jedan od njih joj je rekao, da njeno dijete već ima prste na rukama i nogama. To je snažno djelovalo na nju, na njenu nutarnju bitku, u kojoj je pobijedila odluka za život.
Majkama, koje se danas odlučuju za pobačaj, htjela bi poručiti, neka uzmu u obzir i druge mogućnosti. Željela bi, da su bolje informirane i manje naivne. Da je ona znala više, ne bi bila ondje. Davidovu majku Susan susret s Melissom snažno je dirnuo. Melissi je vrlo zahvalna što im je poklonila „sreću njihovog života“.
Film „I lived on Parker avenue“ možete pogledati ovdje.
Izvor: zavod-zivim.si
Preveo Krunoslav Fučkor
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
