„Da bi postigao trajni oporavak, potrebne su mu normalne okolnosti”
Kad je Alicia pozvala Nasha da živi s njom 1970. godine, na to ju je potaknulo sažaljenje, odanost i shvaćanje da ga nitko drugi na svijetu ne će primiti k sebi. Njegova je majka preminula, a sestra nije mogla preuzeti taj teret. Alicia je, bez obzira na razvod, bila njegova žena. Koje god bile zaprjeke za zajednički život s njezinim duševno bolesnim mužem, to nije utjecalo na njezino razmišljanje: nije mu mogla, jednostavno, okrenuti leđa.
Također je smatrala da mu može pružiti i nešto više negoli je to samo mjesto za stanovanje. Vjerovala je, možda se više nadala, da će mu život u akademskoj zajednici, među „njegovima“, bez straha od ponovne hospitalizacije, pomoći da ozdravi. Prepoznala je Nashove osnovne potrebe – potrebu za slobodom, sigurnošću i prijateljstvom – doslovce. U pismu Marthi, koje je napisala na Nashov zahtjev krajem 1968., kad je on bio uvjeren da ga majka i sestra žele ponovo dati u bolnicu, Alicia je tvrdila da je hospitalizacija nepotrebna i opasna: „Njegov prethodni boravak u bolnici sada vidim kao pogrješku, jer nije donio trajnu korist, upravo suprotno. Da bi postigao trajni oporavak, mislim da su mu potrebne normalne okolnosti.”
Alicia je 1968. potpuno promijenila svoje mišljenje, i to ne samo zato što je Nash nazadovao unatoč agresivnu liječenju, nego poglavito zbog njezina vlastitog iskustva nakon razvoda, koje joj je dalo novi uvid u njegovo stanje. Marthi je napisala: „Mislim da sada puno bolje razumijem njegove probleme negoli ikada prije, jer sam i sam proživjela neke stvari slične njegovima.“ Kao i mnogi koji su Nashu pokušali pomoći, Alicia je bila na to potaknuta svojim osobnim i iskustvom i poistovjećenjem s njegovom patnjom.
Alicia je počela razumjeti Nasha nakon vlastite drame
Alicijina ljepota i nježnost, spoj koji je postao još naglašeniji zbog povijesti njezine osobne tragedije, bile su dovoljno izazovne da bi se tko zaljubio u nju. Za profesora matematike u četrdesetima Johna Colemana Moorea prije bi se reklo da je lik sa stranica romana F. Scotta Fitzgeralda nego da ima ured u Fine Hallu. Tamnoput, zgodan, uljudan, uvijek u odijelu sašivenu po mjeri, veoma se je razlikovao od ostalih, zapuštenih matematičara. A njegovo znanje francuskoga i dobro poznavanje rodnog New Yorka te niza europskih metropola davalo mu je eleganciju i šarm. Moore je bio neženja i poznat kao ženskar.
Po povratku iz Pariza, gdje su sve troje svojevremeno boravili, Moore, Nash i Alicia ponekad su zajedno večerali. Negdje nakon razvoda Nashovih, sredinom 1963. ili kasnije, Moore, kojeg je bivša djevojka opisala kao „rigidna i uštogljena“, doživio je svojevrstan psihički slom, koji ga je učinio romantičnim. Nagrizen alkoholizmom i teškom depresijom, Moore je završio u bolnici. Bila je to psihoanalitički orijentirana ustanova u okolici Philadelphije. Tijekom dvije i pol samotne godine, koliko je Moore ostao u bolnici, Alicia je bila njegov jedini redoviti posjetitelj, osim Donalda Spencera i Georgea Whiteheada, njegovih mentora u MIT-u. Whitehead, koji je naletio na Aliciju nekoliko puta ondje, veli: „Bilo je toliko ljudi u P-gradu koji mu nisu došli u posjet. Bio je više nego zahvalan na svakom posjetu.“
Prijateljstvo, koje je bilo plod zajedničkih iskustava i međusobnih simpatija, pretvorilo se je u romansu. Moore se je vratio u Princeton i na svoje nastavničke dužnosti u ljeto 1956., nekako istovremeno s Nashovim dolaskom u Boston. Postao je redovit Alicijin pratitelj u Princetonu na večernjim zabavama, koncertima i sličnome. Je li to bila velika ljubav, poput njezina braka s Nashom, ne zna se. Moore je sa svom svojom uglađenošću i manirama imao vrlo malo od one karizme koja je Aliciju tako ludo privukla k Nashu. Ali trebala je nekoga tko će se brinuti o njoj. I neko vrijeme se je činilo da će se oni uzeti.
Dok je Nash otišao iz Princetona, Alicia je još uvijek radila u „RCA-u“. Njezina majka, koja se je doselila k njoj nakon muževljeve smrti, vodila je kućanstvo uza Aliciju, kao nekada u Cambridgeu. Također se je brinula o Johnnyju, koji se je razvio u veoma bistra i nadasve dražesna dječaka, visoka, lijepa i u to vrijeme još uvijek plavokosa.
Stvari su postale napete kad je Alicia naglo izgubila posao u „RCA-u“. Odjel za svemirska istraživanja povremeno je otkazivao ugovore i otpuštao radnike. Alicia, koja je često izostajala i kasnila na posao, a nekad samo bila previše depresivna na poslu da bi bila efektivna, bila je prva na redu. Ubrzo je našla drugi posao, ali nije potrajao. Nikako nije mogla ponovo stati na noge. To turobno razdoblje, koje je potrajalo nekoliko godina, provela je u stalnoj promjeni poslova i čestoj nezaposlenosti, što tek uzgredno spominje u pismu Marthi. Alicia si je zacrtala naći posao koji odgovara njezinoj razini obrazovanja, ali malo je zrakoplovnih poduzeća u to vrijeme zapošljavalo ženske inženjere i Aliciju su odbili više od trideset puta. „Nekad bih išla na razgovore svaki dan i ostala na njima cijeli dan“, priča kasnije Alicia. „Ali nijednom nisam primljena. To je bilo veoma depresivno.“
Kad je njezina naknada za nezaposlene prestala stizati, postalo je tako gadno da je morala tražiti socijalnu pomoć i markice za hranu. Njezine su se nade da će se udati za Moorea izjalovile. On se je povukao jer mu se je činilo da je „previše“ istodobno dobiti ženu i posinka. Njezina je majka „sve imala pod nadzorom“, kako je Alicia poslije rekla, ali bilo je veoma teško.
Bolesnici sa shizofrenijom trebaju emocionalnu podršku
Alicia i njezina majka morale su se iseliti iz lijepe kuće u kojoj su stanovale, u Ulici Franklin, u središtu Princetona. Alicia je unajmila malenu drvenu kuću iz 19. stoljeća u Princeton Junctionu, s fasadom od lažne cigle. Bila je u lošem stanju, ali je bila jeftina i na dobroj lokaciji, odmah preko puta željezničke postaje. Johnny, koji je tada imao 12 godina, bio je veoma nesretan što je morao napustiti svoju školu i prijatelje. Ali Alicia nije imala izbora.
Nash se je uselio k njima, sudjelujuću u plaćanju najamnine i troškova kućanstva svojim skromnim prihodom iz Virginijine ostavštine. Alicia ga je zvala podstanarom, ali ustvari su jeli svi zajedno i Nash je provodio mnogo vremena s Johnnyjem, ponekad mu pomogao napisati zadaću ili igrao s njim šah. Johnnyja je šah naučila igrati Alicia, a kasnije će postati šahovski prvak.
Nash je bio veoma povučen, veoma tih. „Nije pravio probleme“, priča Odette. Nemarno odjeven, s dugom, sijedom kosom, prazna pogleda, glavinjao bi Ulicom Nassau. Klinci bi ga zadirkivali, preprječavajući mu put, mašući rukama i rugajući mu se u lice. Alicia je držala do sebe, uvijek pazeći na svoj ugled, ali su naposljetku njezina odanost i suosjećanje potisnuli obzir prema tome što će drugi misliti.
Bila je strpljiva. Grizla se je za jezik. Nije puno zahtijevala od Nasha. Može se reći da je njezin blag pristup odigrao ključnu ulogu u Nashovu oporavku. Da je prijetila ili bila stroga prema Nashu, vrlo vjerojatno bi završio na ulici. Za taj pristup zaslužan je bio Richard Keefe, psihijatar na Sveučilištu „Duke“. Nasuprot uvriježenu uvjerenju da obitelji duševnih bolesnika moraju „istjerati stvari na čistac“, najnovija istraživanja pokazuju da bolesnici sa shizofrenijom ne trebaju ništa manju emocionalnu podršku negoli bolesnici koji se opravljaju od srčanog udara ili operacije raka.
Alicia je bila bolesno korektna. Kaže da je uloga koju je imala u skrbi za Nasha bila usputna. „Nekada ne planiraš stvari. One se dogode same po sebi.“ Međutim shvaća da mu je to pomoglo: „Je li mu način kako smo se odnosili prema njemu pomogao da ozdravi? Mislim da jest. Imao je svoju podstanarsku sobu, zbrinute osnovne potrebe i nije bio pod prevelikim pritiskom. To je ono što vam je potrebno: da ste zbrinuti i da niste pod pritiskom.“ (…)
Iz knjige „Genijalni um – život matematičkog genija i nobelovca Johna Nasha” autorice Sylvije Nasar. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Tijekom travnja knjigu možete nabaviti po cijeni sniženoj za 40%! Popust je moguće ostvariti isključivo telefonskim putem na broj: 048/210-104 ili 095/206-5421 (10 – 16 sati).
Posebna pogodnost za sve naše kupce: poštarina za narudžbu u vrijednosti do 200 kn iznosi svega 10 kn dok je za narudžbu iznad 200 kn besplatna!
O knjizi „Genijalni um – život matematičkog genija i nobelovca Johna Nasha“
…otkriva priču o životu Johna Nasha – američkog matematičara i nobelovca, temeljeći svaku pojedinost na dokumentima i izvorima te podatcima dobivenima u razgovorima s više od stotinu pojedinaca, Nashovih prijatelja i poznanika.
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
