Duhovnost i mentalitet istočnog kršćanstva: Štovanje Bogorodice Marije na kršćanskom Istoku

Majka Božja se na kršćanskome Istoku dostojno štuje i časti na temelju onoga što su o njoj izrekli prvi opći ekumenski crkveni sabori već u prvome kršćanskome tisućljeću

Papa sveti Ivan Pavao II. bio je zadivljen pobožnošću kršćanskoga Istoka prema Isusovoj majci Mariji te je više puta i javno govorio o tome, kako u Angelusima tijekom 1996. godine, tako i u brojnim svojim dokumentima: »Može se reći da se zapadni i istočni kršćani ‘natječu’ u ljubavi prema blaženoj Djevici, prepoznavajući u Mariji, Majku Otkupiteljevu i Majku Crkve, sintezu i kulminaciju čudesnih djela što ih je Gospodin učinio za čovjeka.« (Angelus, 16. kolovoza 1996.)

Bogorodica, Presveta, Prečista, Bezgrješna, Omilostivljena

Najčešći naziv za Mariju na kršćanskome Istoku je grčki termin Θεοτοκος (Theotokos, odn. Bogorodica ili Bogoroditeljica). Vrlo je čest i naziv Μητηρ Θεου (Majka Božja), kao i Παναγίας (Panaghias) – presveta ili svesveta, najsvetija – naziv kojim se Marija najčešće spominje u bogoslužju bizantskog obreda. Taj se naziv koristi i u Crkvama sirijske tradicije kod siro-jakobita, maronita i siro-malankaraca, gdje ga nalazimo u glasovitoj sirskoj Liturgiji sv. Jakova apostola iz 4. st. Kod pravoslavnih i katoličkih Crkava bizantskoga obreda javlja se često i termin „aeiparthenos” – vazdadjevica, ustaljen još na petom ekumenskom koncilu 533. godine kako bi se naglasilo Marijino djevičanstvo prije, za vrijeme i poslije Kristova rođenja. Naziva ju se još i „Najsvetija”, „Prečista”, „Bezgrješna”, „Omilostivljena” (ispunjena milošću). U koptskoj, etiopskoj, armenskoj i objema sirijskim tradicijama javlja se redovito naziv „presveta Majka Božja”, „presveta Djevica Marija” ili „presveta Bogomajka”.

“

Vjeruje se i slavi ono što su prvi opći ekumenski crkveni sabori izrekli o Mariji u prvom kršćanskom tisućljeću

„

Povijest i temelji štovanja

U teologijama istočnih kršćanskih Crkava nije se razvila posebna mariologija kao grana teologije ili teološka disciplina kao na Zapadu. Vjeruje se i slavi ono što su prvi opći ekumenski crkveni sabori izrekli o Mariji u prvom kršćanskom tisućljeću, a što je kasnije opjevano i formulirano u izuzetno lijepim poetskim i proznim oblicima himnografijâ istočnih obreda sadržanih uglavnom u njihovim časoslovima. Temelj svega je dogma Efeškog koncila iz 431. g. koja kaže da je Marija Bogorodica, ona koja je rodila Isusa, pravoga Boga i pravoga čovjeka, kojima ima dvije naravi u jednoj osobi. Ovdje se u izričajima jedino razlikuje Asirska crkva Istoka čijeg je utemeljitelja Nestorija Efeški koncil osudio 431. g. kao krivovjernika jer je naglašavajući Isusovu ljudsku narav, naučavao da je Marija Kristo-rodica, a ne Bogo-rodica, rodivši prvenstveno Krista čovjeka. S druge strane, Armenska, Siro-jakobitska, Koptska i Etiopska crkva podržavale su teologiju da se Kristova ljudska narav utopila u onu božansku, pa je Kristova narav zapravo samo posve božanska. I taj je nauk osudila opća Crkva (Rim i Carigrad) na Kalcedonskom saboru 451. g. kao monofizitsko (jednonaravsko) krivovjerje. Međutim, u novije su vrijeme, u 20. st., svi ti teološki sporovi koji su izazvali raskole u Crkvi u 5. stoljeću riješeni zajedničkim izjavama svih spomenutih Crkava da se nije radilo o istinskom krivovjerju već o nesporazumu međusobnog (ne)razumijevanja termina i jezičnih formulacija. Sve dakle apostolske i tradicionalne kršćanske Crkve Istoka, zajedno s pravoslavnima i katolicima vjeruju da je Krist istovremeno i ljudske i božanske naravi, te da je Marija prava bogorodica, bogomajka i vazdadjevica, da je bezgrješna, da ima posebno mjesto u naumu spasenja u potpunoj poniznosti i predanosti Bogu te da je uznesena na nebo. Kad bi se sva vjera o Mariji na kršćanskom Istoku sabrala u nekakvu „mariologiju”, ona bi ukratko glasila: Ako je svaki čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, onda je Marija, ispunjena milošću, ona koja mu je najsličnija, ona čija je slika i prilika najsličnija Bogu, a u njoj je potpuno ispunjen Božji naum uzdizanja čovjeka u visine trojstvenoga božanskoga života. Dakako, nikad se ne misli da je Marija suvječna ili istobitna s Bogom. Kako u katolika, tako i u istočnih kršćana postoji jasna distinkcija između „latreia” (čašćenje, štovanje) i „proskynesis (klanjanje koje pripada samo Bogu).

Marija te ljubi

Istočni kršćanski obredi Mariju slave osobito u himnima i pjesama svojih svečanih i estetski dotjeranih obreda, ali i osobitom ikonografijom te brojnim svetkovinama i blagdanima posvećenima Mariji tijekom godine.

U svim istočnim kršćanskim obredima srijedom je redoviti liturgijski tjedni spomen Marije. U kalendaru istočnih Crkava nalazimo uglavnom iste Marijine blagdane kao i u rimskom kalendaru: Marijino rođenje (8. rujna), Prikazanje u Hramu (21. studenoga), Marijino začeće (8. ili 9. prosinca; kod istočnjaka je to „začeće sv. Ane”), Navještenje Mariji (na Istoku je to marijanski blagdan; 25. ožujka), Uznesenje na nebo ili „Usnuće Marijino” (15. kolovoza). Istočne Crkve imaju i dodatnih marijanskih blagdana. Tako gotovo svi istočni obredi prvi dan po Božiću, 26. prosinca, slave kao „Zbor” ili „Proslavu” presvete Bogorodice ili „Pohvale presvetoj Bogomajci”, kada se na poseban način slavi Marijino bogomaterinstvo. Crkve sirske tradicije slave posebne blagdane u čast Marije zaštitnice usjeva i vinograda, maroniti imaju blagdan „Gospe od Libanona”, dok Kopti imaju čitav jedan mjesec (predbožićno vrijeme) posvećen Mariji. Od svih istočnih kršćana najrevniji u štovanju Marije jesu Etiopljani. Imaju mnoštvo Marijinih blagdana u kalendaru, a Etiopljani često nose osobna imena koja su povezana s Marijom („Marijoslav”, „Marijino dijete” i sl.) te se pri susretu pozdravljaju pozdravom „Marija te ljubi!”. Armenska Crkva ima i posebno liturgijsko vrijeme u crkvenoj godini koje se zove „Vrijeme usnuća Marijina”, a traje prije i poslije blagdana Velike Gospe. Svaka armenska crkva na oltaru ima uvijek sliku Bogorodice Marije s djetetom Isusom. U istočno-sirskom obredu u Asiraca i Kaldejaca u Iraku, ali i u nekih drugih istočnjaka, blagdanu Uznesenja ili Usnuća Marijina prethodi post, koji obično započinje 1. kolovoza. U Crkvama istočnog i zapadnog sirskog obreda Marija se osobito slavi i štuje u „Vrijeme navještenja” – tj. sedam tjedana prije Božića, slično vremenu došašća u rimskom obredu. Jedan od najarhaičnijih kršćanskih obreda, istočnosirski – iako nije usvojio tradiciju slika i ikonopisanja poput drugih kršćanskih obreda, osim znaka križa na oltaru – u svojim liturgijskim tekstovima, molitvama i blagdanima ne zaostaje za drugim kršćanskim tradicijama u slavljenju i čašćenju Marije kao „zaručnice Božje”, „Majke jedinorođenoga Sina”, „Hrama Svetoga Duha” i sl. Jedan od prvih kršćanskih marijanskih himnopisaca uopće bio je upravo sv. Efrem Sirski (4. st.), veliki naučitelj, teolog i pjesnik sirskoga, ali i čitavoga kršćanstva.

Osim posebnih dana, blagdana ili vremenâ, Mariju u svojim izričajima redovito spominju molitve i himni euharistijskih liturgija i časoslova. U tome osobito prednjači bizantski obred, u kojem se stalno na svršetku molitava čuju zazivi ili usklici: „molitvama svete Bogorodice i vazda djevice Marije…” ili „spomenuvši presvetu, prečistu, preblagoslovljenu slavnu Vladaricu, Bogorodicu našu i vazda djevicu Mariju…” U svakoj crkvi bizantskog obreda na ikonostasu (oltarnoj ogradi), s lijeve strane svetih ili „carskih” vrata na ulazu u oltar uvijek stoji ikona Bogorodice (Krist je na desnoj strani), a Marijin lik često nalazimo i kao fresku koja dominira čitavim svodom svetišta, iznad samoga oltara. Posebne ikone su posvećene Bogorodici „putokazateljici” (hodigitria) ili su nazivane po posebnim događajima ili mjestima (Bogorodica Kazanska ili Vladimirska u Rusiji). Najpoznatiji spjev kršćanskoga Istoka Mariji je glasoviti „Akatist presvetoj Bogorodici” iz 6. st., zasigurno jedan od teološki i estetski najvrjednijih djela ikada ispjevana Isusovoj majci. Pjevao se na zidinama Carigrada u očajničkim časovima osmanlijske opsade te svjetske kršćanske prijestolnice u 14. st.

“

Najčešći naziv za Mariju na kršćanskome Istoku je Bogorodica ili Bogoroditeljica; Majka Božja; presveta ili svesveta, najsvetija

„

O ljubavi, vjeri, štovanju i teologiji istočnih kršćanskih Crkava kad je u pitanju Bogorodica Marija najbolje govore tekstovi njihovih liturgijskih molitava.

I.

Mojsije, reci nam, kakav je to grm koji na brdu plamenom gori?
To je Sin Svevišnjega koji iz Djevice Marije proizlazi i sav svijet obasjava dolaskom svojim, aleluja! Njemu pripada slava od sviju stvorenja a Majci njegovoj blagoslov!

Gideone, kaži nam, to runo i rosa nježna, što li su?
Marija, kći Davidova, runo je bijelo koje se rosom natopiti dade
a rosa Riječ je Božja aleluja!
On se od nje rodio i svijetu se objavio da bi ga spasio!

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu.

Davide, otkrij nam, koji je to grad tvrdi koji si ugledao
i mladica zelena što u njemu proklija?
Grad je taj Marija a Spasitelj mladica, aleluja!
Blagoslovljen onaj koji je u njoj boravio, rodivši se da nas spasi!

Od vijeka do vijeka i u sve vijeke. Amen.

Ezekijele, pokaži nam koja su to vrata
kroz koja nitko proći ne može do li Bog jedini?
Marija – to su vrata kroz koja Spasitelj u svijet uđe, aleluja!
Blagoslovljen onaj koji djevičanstvo svoje Majke
tako čvrstim pečatom zapečati!

Himan na bdijenju u Vrijeme Navještenja
iz časoslova zapadno-sirskog obreda
Siro-jakobitske i Maronitske crkve

“

Dakle apostolske i tradicionalne kršćanske Crkve Istoka, zajedno s pravoslavnima i katolicima vjeruju da je Krist istovremeno i ljudske i božanske naravi, te da je Marija prava bogorodica…

„

II.

Raduj se, ti koja nam posreduješ spas,
Sveta slavom obasjana, Djevice za vazda, Majko Božja;
daj da se naše molitve uzdignu tamo gdje stoluje Krist,
Sin tvoj ljubljeni.
Raduj se, ti koja si za nas začela Svjetlo pravde,
Krista, Boga našega!
O Djevice sveta, posreduj za nas
kod Gospodina našega,
da se smiluje dušama našim
i da nam grijehe oprosti!
Raduj se, o Djevice Majko, Bogorodice Sveta,
ti koja moliš za ljudsku obitelj!
Moli za nas Krista, svoga Sina,
da nas učini dostojnima oproštenja naših grijeha.
Raduj se, o Djevice, slavo roda našega,
ti si nam rodila Emanuela!
Molimo te da nas se spomeneš,
Moliteljice istinita,
kod Gospodina našega Isusa Krista –
slabosti naše da nam oprosti!

Pohvala Bogorodici iz Časoslova etiopskog obreda

“

U svim istočnim kršćanskim obredima srijedom je redoviti liturgijski tjedni spomen Marije

„

“

Ako je svaki čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, onda je Marija, ispunjena milošću, ona koja mu je najsličnija

„

III.

Zaista je dostojno tebe zvati blaženom, Bogorodice, vazda blaženu i posve nevinu i majku Boga našega. Časniju od kerubina i neusporedivo slavniju od serafina, tebe koja si neoskvrnjena Boga Riječ rodila, kao istinsku Bogorodicu veličamo.

Liturgija sv. Ivana Zlatoustog, bizantski obred

Zbog tebe, Omilostivljena, raduje se svako stvorenje: anđeoski zbor i ljudski rod, o posvećeni Hrame i Raju duhovni, o djevičanska pohvalo! Bog se po tebi utjelovi i postade djetetom – Onaj koji je odvijeka Bog naš. On si od krila tvoga stvori prijestolje, a utrobu tvoju učini širom od nebesa. Zbog tebe, Omilostivljena, raduje se svako stvorenje. Slava tebi!

Liturgija sv. Bazilija Velikog, bizantski obred

“

Temelj svega je dogma Efeškog koncila iz 431. da je Marija Bogorodica, ona koja je rodila Isusa, pravoga Boga i pravoga čovjeka, kojima ima dvije naravi u jednoj osobi

„

IV.

U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše.

Tropar na blagdan Uznesenja Marijina, bizantski obred

Koji se bez majke rodio od Oca prije nego je zasjala zvijezda Danica, danas se bez Oca od tebe, o milosti puna, utjelovio na zemlji. Zato zvijezda naviješta mudracima i anđeli s pastirima pjevaju o neizrecivom Djetetu tvome.

Kondak na Zbor presvete Bogorodice, 26. prosinca, bizantski obred

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.