Foto: Shutterstock
13. srpnja ove godine stota je obljetnica najkontroverznijeg Gospina ukazanja u Fátimi. Ono što je Gospa taj dan učinila mnoge je privelo k vjeri, ali i mnoge je navelo da odbace vjeru. Neki su ljudi zbog toga postali mrzovoljni i zavidni. Naime 13. srpnja 1917. Gospa je dobrano prestrašila troje djece pastira pokazavši im pakao i ozbiljno ih upozorivši na novi svjetski rat i vrijeme progona koje slijedi. No zanimljivo je i da je to ukazanje promijenilo vjeru Crkve u našem vremenu.
13. srpnja 1917. vratio je pakao u središte katoličke svijesti
Mala Lucija dos Santos imala je 10 godina kad joj se je Gospa Fatimska počela ukazivati svakoga 13. u mjesecu, počevši od svibnja 1917., zajedno s njezinim bratićem Franjom Martom i sestričnom Jacintom Marto, kojima je bilo osam i sedam godina. Ali u srpnju im je, umjesto uobičajena poziva da mole Krunicu i govorenja o nebu, Gospa pokazala strašan prizor.
„Izgledalo je poput vatrenog jezera“, napisala je o tome Lucija. „U vatri su bili uronjeni demoni i duše u ljudskom obliku … uslijed vrištanja i vikanja u boli i očaju, koji su nas uplašili i nagnali na drhtanje od straha.“
Potrebno je napomenuti da je Gospa pokazala viđenje pakla nakon jedne godine pripravljanja na to, što je uključivalo posjete anđela i uvjeravanje da će djecu odvesti u nebo. Ali je to viđenje svejedno duboko dirnulo Jacintu, do te mjere da je trajno promijenilo njezinu osobnost.
Međutim ta je vizija bila opravdana i nije tek neko emocionalno mučenje, jer je pakao stvarno mjesto i svi se nalazimo u stalnoj opasnosti da ondje završimo ukoliko ne poduzmemo nešto drastično.
I zbilja jest tako. I svi smo u opasnosti!
Gospa je ponovila najnepopularniju i najvažniju kršćansku poruku
Ono što su poručili Isus (Mk 1, 16), Ivan Krstitelj (Mt 3, 1 – 2) i Petar (Dj 2, 38) uvijek glasi isto: „Pokajite se!“ Isus je sažeo misiju i navještaj Crkve na „pokajanje i oproštenje grijeha“ (Lk 24, 47). No svejedno su pape od Pija XII. do Franje iznova govorili da je „grijeh stoljeća gubitak osjećaja za grijeh“.
Odbijanje pokajanja i uvjerenje da grijeh uopće nije važan u srcu uzrok je svih moralnih pošasti našeg doba, od pobačaja do trgovine ljudima, od pornografije do rasta nasilja na ulicama. Oni koji ni u čemu ne vide zlo, rade strašne stvari.
Gospa Fatimska pokazala je djeci pakao kao upozorenje da su lažna očekivanja da svi idemo u nebo bez obzira na sve. Točno je da Bog želi svima oprostiti, ali on to ne može učiniti ukoliko se ne pokajemo i zatražimo oproštenje.
Gospa je prikazala rat onakvim kakav on jest
„Ovaj će rat završiti,“ rekla je Gospa djeci u srpnju, „ali ako ljudi ne prestanu vrijeđati Boga, počet će drugi i još strašniji rat.“ Što god da su od toga razumjela, glavna je poruka djeci bila jasna: rat ne služi da bi Bog nagradio pobjednike, već da bi kaznio grijeh.
Paradigma nagrađivanja dugo je postojala u kršćanskoj povijesti: od Karla Velikoga do Ivane Orleanske, od Naše Gospe od Pobjede do konkvistadora. Svaka je kršćanska kultura imala svojeg Robina Hooda i kralja Artura: junake s neuobičajenim vrlinama i mudrom uporabom nasilja.
Međutim Gospa u Fátimi briše se to. Mučeničke vrline su stvarne i primjer su kako Bog izvodi dobro iz zla – a ne kako se Božja volja postiže silom.
13. srpnja prikazao je i mučeništvo onakvim kakvim ono jest
Gospa Fatimska uvela je i novo razumijevanje mučeništva. U ovom vremenu filmova neki od nas gledali su film Tišina Martina Scorsesea, koji govori o osviještenju isusovca koji je tražio slavu mučeništva u Japanu a umjesto toga doživio je neopisivu stravu. Gospa nas je tomu poučila još prije 100 godina.
Djeca su u viđenju vidjela papu kako „dršćući i posrćući se, u boli i tuzi“, moli za mrtva tijela po kojima hoda dok i sam ne bude ubijen. Gospa zna da je u nebu mučeništvo veličanstveno, ali na zemlji je bolno i tužno. Troje djece je razumjelo značenje svega toga. Djeca su naučila da je neophodno utješiti Isusa, obratiti grešnike i posvetiti se Mariji.
13. srpnja samo je dio njihove priče, priče koja znači više od utjehe i osude te je predana svim naraštajima, pa i našemu.
Autor: Tom Hoopes (Aleteia.org)
Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)
