Foto: Pixabay
Isus u hebrejskom znači: »Bog spašava«. Prilikom Navještenja anđeo Gabriel kaže da će mu vlastito ime biti Isus, ime koje istovremeno izražava njegov identitet i poslanje. Budući da nitko ne »može grijehe otpuštati doli Bog jedini« (Mk 2, 7), on će u Isusu, svomu vječnom učovječenom Sinu, »spasiti narod svoj od grijeha njegovih« (Mt 1, 21). Tako, u Isusu, Bog sažeto ponavlja cijelu povijest spasenja u korist ljudi.
U povijesti spasenja Bog se nije ograničio da Izraela oslobodi iz »ropstva« (Pnz 5, 6) izvodeći ga iz Egipta, nego ga spašava i od njegovih grijeha. Budući da je grijeh uvijek uvreda nanesena Bogu,11 jedino ga Bog može otpustiti. Stoga Izrael, spoznajući sve više općenitost grijeha, neće moći više tražiti spasenje osim u zazivanju imena Boga Otkupitelja.
Ime Isusovo znači da je sámo Ime Božje prisutno u osobi njegova Sina utjelovljenoga za opće i konačno Otkupljenje od grijeha. Jedino božansko ime donosi spasenje, a odsada ga mogu zazivati svi jer se, utjelovljenjem, on ujedinio sa svim ljudima, tako da »nema ni u kome drugom spasenja; nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti« (Dj 4, 12).
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 430-432
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
