Foto: Shutterstock
Poštovani Josipe, što žena može učiniti ako ne osjeća potrebu za bračnim sjedinjenjem i/ili joj je bračni čin odbojan?
Zahvaljujem Vam na odgovoru!
Marija
Odgovor:
Poštovana Marija,
iako se iz Vašeg pitanja ne vidi jeste li udana, pretpostavit ću da jeste (danas značajan broj mladih supruga ima slične probleme) te Vam pokušati odgovoriti. Prvi dio Vašega pitanja odnosi se na osobe koje ne osjećaju potrebu, ali ni odbojnost za bračnim sjedinjenjem. Većina muškaraca ima sličan problem – ne osjećaju nikakvu potrebu za stalnim verbalnim iskazivanjem ljubavi, za predigrom, a pogotovo ne za zagrljajem nakon intimnog čina, ali zato osjećaju potrebu za snošajem. Pretpostavljam da, ako ste se udali za nekoga koga volite, imate potrebu za iskazivanjem (ne samo verbalnim) ljubavi i nježnosti.
Naime, kod nekih se žena potpuna nezainteresiranost za bračno darivanje može pojaviti zbog toga što im njihovi muževi ne pokazuju nježnost i ljubav, ne daruju im predigru te zagrljaj nakon samoga čina. Rješenje je u razgovoru i dogovoru. I suprug i supruga trebaju shvatiti da žena i muškarac ne funkcioniraju na isti način i da u braku ponekad može doći do kratkog spoja zbog različitog shvaćanja i doživljavanja bračnog darivanja. Muž treba shvatiti da supruga možda mnogo više uživa u predigri (koja ponekad počinje puno prije samog čina) te u samom činu prisnog zagrljaja nakon snošaja, nego u samom snošaju. Žena pak treba biti svjesna da neki muževi iskreno uživaju jedino u samom činu snošaja, dok im je ostalo ‘nepotrebno’ ili čak odbojno.
Bračno se darivanje sastoji u tome da nešto primamo a nešto dajemo. Ako zaista vole jedno drugo, supružnicima neće biti problem ugađati svom bračnom drugu, iako za to nisu zainteresirani. S vremenom će i muž i žena početi ‘biti zainteresirani’ za ono što daju jer će vidjeti da to njihova supružnika uistinu usrećuje i ispunja. Dakle, moj je savjet da otvoreno porazgovarate sa svojim suprugom ili mu date da pročita neku dobru knjigu o tome. Uzrok nezainteresiranosti ili odbojnosti može, nadalje, biti u psihi osobe, zatim u traumama iz djetinjstva, ili čak magijske naravi. Ako se niste pronašli u početku moga odgovora, možda je to slučaj i kod Vas; a tada bi bilo dobro da porazgovarate sa stručnim psihologom, sa stručnjakom u nutarnjem iscjeljenju ili čak s nekime tko je iskusan u molitvi za oslobođenje (na molitvu se npr. možete prijaviti na: [email protected] i dogovoriti ‘detaljnu’ molitvu u kojoj će se najvjerojatnije vidjeti o čemu se radi).
Pomoć možete potražiti i kod iskusna svećenika (ako želite, mogu Vam preporučiti nekoga). Nikako nemojte pomoć tražiti kod vračara ili bilo kojih drugih iscjelitelja jer bi se time Vaš problem mnogo samo pogoršati.
Dakle, najprije pokušajte s prvim savjetom.
Tekst je prvotno objavljen u časopisu Pia.
