Foto: Pixabay
U prošlom sam broju pisao o tome kako nas izgradnja karaktera vodi do uspjeha i kako je postojanost važnija od talenta. Ali što će održavati vatru u nama da ustrajemo?
Vizija od Boga
Viziju od Boga primamo kao objavu i njezino ispunjenje počiva na poslušnosti Božjim uputama, koje nas upućuju kako doći do cilja. Ona ima za cilj služiti ljudima, promicati Božju vladavinu i klanjati se Bogu.
„U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.” (Heb 11,13; naglasio autor)
Abraham je jedan od onih koje pisac Poslanice spominje kao praoce vjere. Abraham je bio vizionar. On je primio od Boga objavu da će biti otac mnogim narodima i on je to primio vjerom. Bog ga je često vodio u novo i nepoznato, ali ga nikad nije napustio.
Ako promotrimo velike ljude u Bibliji, primijetit ćemo da su svi bili vođeni „nečim”. To možemo vidjeti i u svijetu kod uspješnih ljudi ili kod onih kojih se sjećamo jer su utjecali na ljudsku povijest. To „nešto” je vizija.
Što je vizija?
Definicija vizije bi bila: „Vizija je vidjeti nevidljivo i učiniti ga vidljivim”. Viziju možemo stvarati na osnovi svojih talenata i želja ili smo ju dobili od Boga. Ovdje ću govoriti o nekim vizijama koje susrećemo u Bibliji i nekima koje vidimo u povijesti.
“
Vizija je vidjeti nevidljivo i učiniti ga vidljivim
„
David je imao viziju hrama Gospodnjeg i pripremio je sve za izgradnju, ali mu je Gospodin rekao da će to izgraditi njegov sin Salomon. Ipak, vizija mjesta na kojem će Bog biti slavljen kao u Nebu – vizija hrama Gospodnjeg – rodila se u Davidovu srcu čiji je život bio usmjeren prema Nebu. Imao je sve, ali htio je samo jedno: „Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i dom njegov gledam” (Ps 27,4).
“
Vizija se često rađa iz potrebe koju vidimo te ju želimo riješiti!
„
Nehemija je želio obnoviti zidine Jeruzalema. Kada je odlučio što želi, molio je: „Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreću sluzi svome i učini da nađe milost pred ovim čovjekom.” (Neh 1,11)
Želio je obnoviti zidine Jeruzalema i na tome je počeo raditi molitvom. Dobio je naklonost kralja Artakserksa, čak i materijal za obnovu i krenuo je u Jeruzalem. Prije nego što je svoju viziju i namjeru obznanio narodu i okupio ga oko sebe, prošetao je oko zidina i promatrao ruševine. Vizija se često rađa iz potrebe koju vidimo te ju želimo riješiti. Nakon što je dobio viziju, počeo je oko sebe okupljati ljude. Zidine su obnovili u rekordnom vremenu. (Preporučam da pročitate Knjigu Nehemijinu kako biste detaljnije upoznali njegov način rada.)
Proroku Jeremiji se Gospodin obratio na početku njegova poziva. Razgovor je tekao ovako: »„Što vidiš, Jeremija?” A ja ću: „Vidim granu bademovu.” Tada mi Jahve reče: „Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!”« (Jer 1,11) Ovo pitanje možemo postaviti samima sebi: „Što vidiš,… Marko, Ivane, Marijo, Majo?” Bog daje obećanje da on bdije nad svojom riječju i da će ju ispuniti. Ovo nam je, dakle, garancija za viziju koju je Bog stavio u naše srce. On ima svrhu za nas i želi nas usmjeravati.
Druge vizije
Jedan od najpoznatijih govora u kojem se iznosi vizija jest onaj Martina Luthera Kinga mlađeg – „Sanjam”. Održao ga je 1963. godine u Washingtonu pred 250 tisuća ljudi u sklopu pokreta za rasnu jednakost i slobodu. U to vrijeme Afroamerikance su, iako su bili slobodni ljudi, tlačili bijelci. Evo najpoznatijeg dijela toga govora:
„Danas vam kažem, prijatelji moji, unatoč poteškoćama današnjice i sutrašnjice, ja imam san. To je san koji je duboko ukorijenjen u američkom snu. Sanjam da će se jednoga dana ova nacija izdići i da će živjeti prema pravom vjerovanju svoga postojanja. Za nas je ova istina sama po sebi razumljiva – da su svi ljudi stvoreni jednaki. Sanjam da će jednoga dana na crvenim brdima Georgije sinovi nekadašnjih robova i sinovi nekadašnjih robovlasnika moći zajedno sjesti za isti bratski stol. Sanjam da će se jednog dana i sama država Mississippi, u kojoj vlada nepravda i tlačenje, pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. Sanjam da će jednoga dana moje četvero djece živjeti u naciji u kojoj ih nitko neće prosuđivati na osnovi boje kože, nego na osnovi njihova karaktera. Sanjam da će jednog dana Alabama sa zlokobnim rasistima, sa svojim guvernerom s čijih usana su silazile riječi kao ‘intervencija’ i ‘anuliranje rasne integracije’… da će točno tamo u Alabami jednoga dana crni dječaci i djevojčice moći pružiti ruke bijelim dječacima i djevojčicama kao braći i sestrama.”
Dok to čitamo, možemo si zamisliti kakvo je to vrijeme bilo. Koliko je nevjerojatno zvučalo to što Martin govori. Ali danas je njihov položaj ravnopravan.
Uspješni ljudi imaju viziju, imaju san koji žele ostvariti. I to je ono što održava vatru, što nas motivira. Ono što će nas dovesti do cilja su navike.
Isus ima san
Isusova bi velikosvećenička molitva na posljednjoj večeri mogla zvučati ovako: Sanjam, Oče, da će upoznati tebe, i onoga kojeg šalješ. Sanjam, Oče, da će povjerovati da si me ti poslao. Sanjam, Oče, da ćeš ih sačuvati u svom imenu. Sanjam, Oče, da će imati puninu moje radosti. Sanjam, Oče, da će ustrajati, iako ih svijet mrzi. Sanjam, Oče, da će biti posvećeni u istini. Sanjam, Oče, da će drugi vjerovati u mene na njihovu riječ. Sanjam, Oče, da će svi biti jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi; da će i oni u nama biti. Želim, Oče, biti s njima svaki dan u euharistiji. Oče moj, u ovoj noći moje muke, sanjam, da će spoznati ovu istinu… da si njih ljubio kao što si i mene ljubio. Sanjam, Oče, da će oni koje si mi dao biti jednoga dana sa mnom. (Iv 17) Ondje ću otrti svaku suzu s njihovih očiju. Neće više biti smrti, neće biti žalosti, ni plača, ni boli. Jer sve prijašnje je uminulo i činim sve novo! (Otk 21,4)
Sanjam, Oče, da će ljubav kojom si ti mene ljubio biti u njima i ja u njima!
Ovo je bilo u Isusovu srcu u noći kada je počela njegova muka. To je njegova vizija i njegov san. To je ono za što gori njegovo srce. To je ono što mi kao Crkva trebamo imati u srcu i na čemu trebamo raditi.
Za što si ti spreman dati sve? U što si spreman uložiti čitav svoj život? To će postati stil tvog života.
Isus je za svoj san otišao na križ.
Crkva je nada
Crkva je pozvana biti ta nada u svijetu i naučiti ljude gledati iznad okolnosti i trenutne situacije. Ovo vrijeme vapi za pravim vodstvom koje ima viziju i prenosi ju na druge. Prenosi ju na vjernike i izgrađuje ljude da hodaju u vjeri. Što ti vidiš? U kojem smjeru ideš?
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
