Foto: StockSnap, Pixabay
„Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.” (Jak 3, 13–18)
Točno opisao moje osjećaje
Kad sam jednoga jutra prije nekoliko godina pročitao taj odlomak, on me uništio. Obuzeo me. Osudio me. Zašto? Zato što je točno opisivao ono što sam osjećao – ne onaj sveti dio u stihovima 17 i 18, već onaj užasan dio u stihovima 14–16 koji je u osnovi rekao da su moje emocije usklađene s đavlom.
Oholost je u mojemu srcu potakla rast ružnih stvari, stvari koje uopće nisu bile od Boga. One su bile suprotno od onoga što Bog nudi
Ljubomora
U to sam vrijeme osjećao ljubomoru prema jednome drugom lideru za kojeg sam sumnjao da je bolji govornik od mene. Dopustio sam da me to izjeda. Osjećao sam se sebično, nesigurno i nisam htio dijeliti svjetla reflektora više nego što sam morao. Oholost je u mojemu srcu potakla rast ružnih stvari, stvari koje uopće nisu bile od Boga. One su bile suprotno od onoga što Bog nudi.
Umjesto da nastavim, sutradan sam se vratio na isti tekst, moleći se dok sam ga ponovno čitao
Teška borba
Umjesto da otpišem taj odlomak i ignoriram ga, priznao sam da me opisuje. Ispovjedio sam to. Nisam želio da me te riječi okarakteriziraju, ali sam bez sumnje znao da jesu. Umjesto da nastavim, sutradan sam se vratio na isti tekst, moleći se dok sam ga ponovno čitao. Nisam ostavio tih šest stihova sve dok odvratne stvari koje su opisivali nisu popustile svoj stisak na mojemu srcu. Trebalo je za to više od tjedan dana.
…ne može se doći do takve vrste proboja bez brutalne iskrenosti o tome što se stvarno događa
Svaki put kad sam pročitao taj tekst godinama nakon toga, zastao sam i zahvalio Bogu za ono što je On radio u meni tijekom toga vremena. Tako sam zahvalan na tome. Ali ne može se doći do takve vrste proboja bez brutalne iskrenosti o tome što se stvarno događa. Što vam je potrebno da budete brutalno iskreni prema sebi i prema Bogu? Što trebate priznati? Što ne biste željeli da vas opisuje?
Što ne biste željeli da vas opisuje?
Samo znajte ovo: od svih laži koje govorimo, one koje izgovaramo sami sebi su najsmrtonosnije. Neispovijedane i neriješene, one će nastaviti nanositi štetu ljudima oko nas (i nama) unedogled. Izravnajte račune sa sobom i s Bogom. Svi ostali znaju vašu slabost. Tako i Bog. Zašto ne priznati to?
Tako je lako uočiti ponos u drugima. Ali ljudi koji to uoče u sebi i njeguju poniznost, razvijaju mnogo bogatiji, mnogo ispunjeniji život.
Iz knjige “Ni nakraj pameti” Careyja Nieuwhofa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Za Book.hr priredila I. A. odabrala A. P.
Ako se zaista želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista) ispod imate kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine’.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
