Foto: Tucker Good, Unsplash

Veliki tjedan započeo nam je u nedjelju, Cvjetnicom, Nedjeljom Muke Gospodnje.

Ovaj se tjedan, najčešće ujutro na Veliki četvrtak, održava Misa posvete ulja na kojoj se blagoslivlja ulje za svetu potvrdu, bolesničko pomazanje i katekumene. Uvečer na Veliki četvrtak obilježava se sjećanje na Posljednju večeru.

Na Veliki petak nema Svete Mise. Obilježava se sjećanje na Isusovu muku i smrt na križu. Post na Veliki petak ima bogoštovni i pashalni značaj jer je to čekanje zaručnika koji je oduzet i zbog toga nema veselja (Mt 9,15), vlada duboka ozbiljnost i sabranost.

Velika subota je dan tišine, do Vazmenog bdijenja, subotu navečer, koje je vrlo bogato obredima.

Na Uskrs slavi se Isusovo uskrsnuće i pobjeda nad grijehom i smrti.

Sabranost i promišljanje o svetosti vremena

Dani u Velikom tjednu su vrijeme kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu.

Večernja misa Velikog četvrtka u liturgiji je predvečerje sutrašnjeg dana, jer su kod Židova veliki blagdani počinjali večer uoči blagdana.

Uskrsno bdijenje je „majka svih bdijenja“

Stari su hrvatski pisci Uskrs nazivali Vazmom, što je izvedenica od grčke riječi „azima“ – koja doslovno znači „beskvasni kruh“, a skraćeno se upotrebljava za židovsku Pashu, kojoj je Krist dao novi sadržaj svojom smrću i svojim Uskrsnućem. Uskrs je najstarija i konstitutivna svetkovina kršćanske zajednice.

Često se može čuti u ovom vremenu liturgijske godine izraz „vigilija“. Sveti Augustin je tako nazvao Uskrsno bdijenje, a doslovno znači „majkom svih bdijenja“.

Naime, Kristova pasha – njegov prijelaz s ovog svijeta k Ocu po muci, smrti i Uskrsnuću – predmet je slavljenja nedjelje kao „malog Uskrsa“, ali i svih ostalih euharistijskih slavlja tijekom liturgijske godine koja se postupno razvila upravo od Uskrsa.

Za Book.hr priredio D. K., odabrala A. P.

Podržite naš rad