Što nas slijepac iz Jerihona kojeg je Isus ozdravio može naučiti o molitvi Pročitajte fra Zvjezdanovo razmatranje o evanđelju ove nedjelje, u kojem Isus ozdravlja slijepca: U molitvi, prije nego što Isusu počnemo jasno riječima izgovarati svoje potrebe, svoje probleme, potrebno je još nešto, bez čega ne može doći do uslišanja!

Foto: Shutterstock

Ustani! Zove te!

Divim se ovom čovjeku slijepom od rođenja. Iz svojeg mraka, zbog tjelesnog oštećenja, on ipak u svojoj nutrini jasno vidi tajnu osobe Isusa Krista. Mnoštvo je ljudi oko Isusa, a u ovom času samo je ovom slijepom čovjeku jasno da je to Sin Davidov: to znači da je obećani Mesija, da je Spasitelj svijeta, da je to onaj koga su nebrojeni naraštaji stoljećima očekivali. Sve to posvjedočuje sam naslov što ga ovaj slijepac izriče u svojem vapaju: Isus, Sin Davidov!

Bitno se vidi srcem

Često se događa da netko i pored zdravih očiju ne uočava bitne stvari. Očito je da se ono bitno vidi tek nutarnjim pogledom, srcem, dušom. Ne događa li se često i nama da tako mnogo o Isusu čujemo, da ga tako često spominjemo, da mu se tako često molimo, a ipak kao da nam je on negdje jako daleko? Katkada se čini da ga ni ne susrećemo, nego, zatečeni silnim problemima, i u svojim molitvama razgovaramo s problemima koji nas muče, koji nam ne daju da na ispravan način vidimo Isusa, da ga osjetimo blizu, a pogotovo nam ne omogućuju da ga čujemo. To je ono najsudbonosnije: mi Isusa zapravo ne vidimo.

Ja bih to nazvao riječima: ne znamo se sabrati. Ne znamo ući u sebe, u dubinu svoga bića, u svoje srce. Gotovo bih rekao: ne znamo zatvoriti svoje tjelesne oči da bismo dušom gledali stvarnost. Nije li nam se tako često dogodilo, kada smo željeli o nečem dublje razmišljati, da smo zatvorili svoje oči kako bismo mogli bolje vidjeti? To je i tajna ovog slijepog čovjeka, tajna njegovih dubina, to je tajna gledanja iznutra. Ovaj je čovjek bio prisiljen na takvo nutarnje gledanje, ali je zato mogao u jednom času otkriti da je to jedinstvena prilika njegova života, da je blizu onaj koji mu može pomoći. U njemu se rodila nova nada, u njemu je začeto svjetlo vjere i prije svjetla tjelesnog vida.

Prvi cilj svake molitve

Ovdje vidimo i primjer zaufane molitve. Koliko smo puta klonuli u trenucima kada smo osjetili da nam molitve nisu uslišane kako smo to željeli i molili. Dolazimo u napast da pomislimo da nas Isus ne čuje, da ne mari za nas. Vapili smo, molili, ponavljali u svojim litanijama isti ovaj vapaj evanđelja: Smiluj nam se! A ipak, kao da još nema odgovora. Pa i ljudi oko nas često nas znaju obeshrabrivati da više nema smisla ni moliti. Možda smo u tome i sami znali druge obeshrabriti. Ovaj se čovjek iz Jerihona nije dao obeshrabriti. Ljudi su ga ušutkivali. Postajao je svojom vikom njima neugodan, iritirao ih je. Međutim, on je još jače vikao! On je opet vapio sve dok ga Isus nije čuo, sve dok nije došao do Isusa. To je prvi cilj njegove molitve: doprijeti do Isusa, doći k njemu, osjetiti da je Isus zamijetio njegov vapaj. A kad je došao k Isusu, onda ima prigodu da još konkretnije riječima oblikuje svoju molbu: „Učitelju moj, daj da progledam!“ A mi tako često želimo sasvim jasno riječima izgovarati svoje potrebe, svoje probleme, ali prije nego što srcem i vjerom dođemo do Isusa, možda katkada ni ne mareći jesmo li stvarno u Isusovoj blizini.

Čovjek slijepac iz Jerihona želi nas poučiti. Neka ono prvo u našim nakanama i našim molitvama bude: doprijeti do Isusa. Isus neka je prvi cilj svake molitve, svakog traženja. Sam će Isus to reći riječima: „Tražite najprije kraljevstvo Božje i sve će vam se ostalo nadodati!“ Isus sam je to naše kraljevstvo, naša sreća, naš put, istina i život! Isus je cilj naših molitava. Glavno je njega susresti: sve drugo dolazi tako lako. U slici ovog čovjeka iz evanđelja vidimo da nam je, kao njemu, potrebno zbaciti ogrtač, tj. osloboditi se nevjere, grijeha, predrasuda, svojih rastresenosti i svih drugih tereta duše; možda je potrebno učiniti neki napor, ne dati se ušutkati u tom vapaju za životom. I nama se nameće zadatak da pohrlimo prema Isusu, da ne ostanemo sjediti negdje na rubu puta. Sve su to pojedinosti iz ponašanja ovoga slijepca, kako ih donosi današnje evanđelje, ali nam one mogu poslužiti da otkrijemo neka pravila našeg vjerskog ponašanja! Primijenimo li ih, tada će sigurno čuti naš vapaj za životom, vapaj za slobodom, vapaj za pravdom! On će ga daleko prije čuti negoli Europa, negoli svijet! Jer Isusu je stalo do nas! Isuse, Sine Davidov! Isuse, Stvoritelju svijeta! Isuse, dobroto beskrajna: smiluj nam se!

Autor: fra Zvjezdan Linić (1941. – 2013.) Iz knjige „Neka mi bude po Riječi Tvojoj”. Izdavač: Teovizija.