Foto: Marvin Meyer, Unsplash
Što naprednije, to nazadnije
Sjećaš li se dana
kad nije bilo važno tko ti je tata,
a tko mama,
koju poziciju tko ima
i koja je marka na tenisicama?
Sjećaš li se vremena rata,
kad si bio sretan što imaš brata,
kad se čekalo u redu za koricu kruha
da bi bio sitog trbuha?
Sjećaš li se svih igara na školskom igralištu,
na kojem si bio više nego u vlastitom dvorištu?
Sjećaš li se gumi gumija i školice,
graničara i crne kraljice?
Ništa nismo imali,
ali smo jedni druge trebali,
bez mobitela i telefona se svima javljali
i tako radosno smo se družili.
Primijetiš li koliko smo se jedni od drugih udaljili
uz tehnologiju uz koju smo ‘napredovali’?
Nikad usamljeniji nismo bili,
nikad manje se nismo grlili.
Kako li je tužno kad društvo materijalno napreduje,
a duša u tijelu pati i nazaduje
jer srčanosti nema više
kad čovjek ima previše.
Maja Ivančić
Za Book.hr priredila A. P.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
