Foto: Shutterstock
»Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: „Mir vama!“ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: „Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“ Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: „Imate li ovdje što za jelo?“ Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: „To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.“ Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: „Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor.“ Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo. Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.«
Evanđelje po Luki 24,36-53
Što nam treba kako bismo mogli vjerovati
Luka kaže u 45. retku da im je Isus prosvijetlio razum da razumiju Pisma. Znači, oni su znali Pisma, ali ih nisu razumjeli. Jednako tako, Ivan u 20. poglavlju svoga evanđelja piše da je, kad je ušao u grob, vidio i povjerovao i dodaje: „…jer još nisu razumjeli Pisma“.
Mi mislimo da ako smo dobili neke informacije i nešto znamo, da to automatski i razumijemo, no je li to baš tako? Mi smo danas mnogo više razumski nego duhovni ljudi, iako nam je razum puno ograničeniji od duha. Nije teško objasniti da razumom ne možemo shvatiti sve ono što se događa u duhovnom svijetu, ali to možemo duhom ako smo se rodili odozgo, i tada duhom možemo vidjeti kraljevstvo Božje (Iv 3,3).
Luka počinje ovaj odlomak svjedočanstvom dvojice učenika koji su išli u Emaus. Oni su još govorili što se dogodilo kad je Isus stao među njih. I toj je dvojici učenika Isus rekao „…o ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci govorili“ (Lk 24,25). Iz te rečenice vidimo da nam treba razumijevanje Pisma kako bismo mogli vjerovati. Moramo primijetiti da kad bi nas Bog pitao nešto u vezi prosvjetljenja razuma, nama bi neke druge vrijednosti došle ispred ove koju donosi Isus. Možda bismo više htjeli da nam prosvijetli razum da razumijemo ljubav ili istinu, možda i da razumijemo sebe ili da razumijemo Boga. Ali Isus na prvo mjesto stavlja razumijevanje Pisma. Zašto? Zato što je upravo u Pismu sadržano sve ono što nam je potrebno i za vječni i za ovaj život.
Tada
Redak 45. počinje vrlo važnom riječi, koja objašnjava puno onoga što nam nije jasno i što ne razumijemo kada utječe na naš život. To je riječ „tada“.
Zašto je važno da je Isus to učinio upravo tada kako bi im prosvijetlio razum da razumiju Pisma? Zašto to nije učinio u nekoj drugoj situaciji ili nekom drugom vremenu, nego tada?
Događaj se odvija na sam Uskrs navečer. Evanđelist Ivan dodaje da su se zatvorili zbog straha od Židova. Isus se je objavljivao od ranog jutra, najprije Mariji Magdaleni, onda su žene posvjedočile da su vidjele anđele koji su im rekli da ne traže živoga među mrtvima, da je uskrsnuo. Vidio ga je i Šimun a sada još ova dvojica učenika iz Emausa govore o tome. Cijeli dan, od jutra, Isus se objavljivao, a tek sada navečer ukazao se i apostolima. A oni su i taj cijeli dan bili u strahu. Zašto im Isus nije prosvijetlio razum na posljednjoj večeri u četvrtak navečer, pa ne bi bili u ovako teškoj situaciji?
Svi mi znamo da je Bog ljubav, ali malo tko razumije kako njegova ljubav djeluje na naš život, i u čemu je razlika između njegove ljubavi i naše. Isus sve zna, to govore i Pisma. Isus zna što će se dogoditi u četvrtak navečer nakon posljednje večere kad će s učenicima otići u Getsemanski vrt, zna što će biti u petak, zna sve što će proći: muku, smrt i uskrsnuće. Sve je to opisano i u Pismima prije nego što se je ispunilo. Da im je onda prosvijetlio pamet da razumiju Pisma, mnogo bi lakše prošli kroz ova tri najteža dana u svom životu. Prijatelj im je, na posljednjoj im je večeri rekao da ih više ne zove slugama nego su odsad prijatelji. Zašto im je onda tek sada rasvijetlio razum da razumiju Pisma?
Na čemu se temelji naša ljubav? Ne bismo li svi mi kada bismo znali da nam je netko blizak, koga volimo, u problemima, odmah pokušali utjecati na te probleme ako bismo mogli, kako bi ih on što prije riješio? Iako smo to puno puta i pokušali, je li u tome porasla naša ljubav ili ljubav naših supružnika ili djece? Ako je to ljubav i ako tako funkcioniramo, zašto onda nismo puni ljubavi?
Isus nas poznaje vrlo, vrlo dobro, zna mnogo, mnogo više o nama, nego što ćemo mi ikada znati o sebi, a jednako nas tako i ljubi puno više nego što ćemo mi ikad moći ljubiti sami sebe. Kada se sjetimo nekih svojih najtežih situacija kroz koje smo prošli – bolesti, smrti, recesija i slično – postajemo svjesni koliko smo kroz to mogli proći sami, a koliko nam je bio potreban Isus.
Kad je Isus na uskrsnu večer stao pred svoje učenike, on nije stvorio njihovo unutarnje stanje (strah, krivnju, zbunjenost, sumnje). On im je samo htio to njihovo unutarnje stanje otkriti, to njihovo stanje za koje je još puno prije znao kakvo je. Upravo tako njegova ljubav djeluje na nas: on je uskrsnuo da bismo imali njegov život koji je vječan, i to da bismo ga imali već sada, a ne poslije svoje smrti. On želi da sada živimo u zajedništvu s Duhom Svetim i da donesemo plodove: ljubav, mir, radost, strpljivost…
Upravo im je zato tek tada otvorio razum da razumiju Pisma, jer su tada mogli vidjeti svu snagu Svetog pisma, kako djeluje kada u njega vjerujemo, a ne kada ga samo razumijemo.
„Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ“
Apostoli su nažalost često čitali (slušali) riječ koju je Isus govorio onako kako im je odgovaralo. Upravo kako to i mi često činimo! Pokušajmo se staviti u njihovo stanje i na mjesto i u trenutak kada Isus pripovijeda prispodobu o gradnji kuće na stijeni ili pijesku i pročitajmo/poslušajmo ju:
„Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika“ (Mt 7,24-27).
Ne odgovara li njihova trenutna situacija upravo ovom stanju? Sad znaju što znači slušati riječ, a ne vršiti je, vide posljedice. Kuća u ovoj prispodobi je naša duša koju gradimo sa ili bez Riječi Božje.
Isus im ovdje – kada im je uspio objasniti da je stvarno on i to u tijelu, da nije samo duh – govori o Pismima: on, koji je u savršenoj ljubavi izvršio djelo otkupljenja potpuno se dajući za nas poslušan do smrti, ne govori o sebi, o svojoj muci, o tome koliko je bilo teško, nego sebe isključuje i govori o Pismima. Prosvijetlio im je razum da razumiju Pisma pa im ponovno govori o Pismima, ali tako da ih sada mogu čuti vjerom.
„Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ (Iv 14,23)
Autor: Mario Halužan, voditelj Škole molitve
Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.
Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!
Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
