Foto: Shutterstock
Nasilan svijet
(…) Jorge zna da su četvrti također nasilan svijet u kojemu okrutnost visi u zraku unatoč prividnomu miru koji može zavarati prolaznika: žene sjede pred vratima, muškarci piju i razgovaraju, djeca za Božić – kada je u Buenos Airesu ljeto – veselo gacaju u malim, plastičnim kadama. Jorge to dobro zna, ali ne povlači se, ne boji se. (…)
Ostavio sam novorođenče i preplašen otrčao kako bih ga zaustavio.“ Mladić s krvavom glavom bio je spašen in extremis (lat. u posljednjemu času; na samrti) te je odveden u bolnicu
Župniku Pedru Bayi urezalo se u pamćenje jedno krštenje. U trenutku podjeljivanja sakramenta na oltaru, iznenada se na vratima nadstrešnice koja služi kao crkva zaustavio zadihan razbojnik u bijegu. Žrtva pljačke uhvatila ga je i udarala pištoljem po glavi. „Mladić je bio na koljenima i urlao, kada mu je progonitelj u jednome trenutku objema rukama uperio pištolj u glavu, vičući: ‘Ubit ću te, ubit ću te.’ Ostavio sam novorođenče i preplašen otrčao kako bih ga zaustavio.“ Mladić s krvavom glavom bio je spašen in extremis (lat. u posljednjemu času; na samrti) te je odveden u bolnicu. Na ulazu u crkvu ostala je velika lokva krvi. „Krv zaražena HIV-om“, prisjeća se župnik. „Navukli smo rukavice i dali se na čišćenje.“
To nije svijet o kojemu bi on doznavao iz vijesti, nego on poznaje njegov miris, lica, taj je svijet dio njegova života. U četvrtima je, osim nasilja, duboko ukorijenjeno zlo droge
Kroz ta je vrata od kovana željeza, obojana u zeleno, Jorge prošao više puta. Župnik nije imao hrabrosti ispričati mu taj događaj. No nadbiskup je čuo puno takvih priča o događajima koji su se zbili na mjestima koja su mu jako dobro poznata. To nije svijet o kojemu bi on doznavao iz vijesti, nego on poznaje njegov miris, lica, taj je svijet dio njegova života. U četvrtima je, osim nasilja, duboko ukorijenjeno zlo droge. I dok narkobosovi žive u mjestima u kojima vladaju dobri životni uvjeti, pijuni narkotrgovine žive ovdje. Tu kraljuje paco, jeftina droga koja se može nabaviti za pet pesosa ili nešto više. Paco se dobiva od derivata kokaina koji „razdvaja mozak“, kako se kaže u Buenos Airesu, te vrlo brzo stvara ovisnost. Nude je mladima, dječacima od trinaest, četrnaest godina, nekada i mlađima. Istim onima koji na sahranama srdačno grle župnika koji ispod njihovih jakni može osjetiti tvrde korice pištolja. To su adolescenti koji, kako bi došli do novca za doze, najprije kradu od obitelji, a potom posvuda nervozno napadaju prolaznike.
„Nestani ili si mrtav”, zaprijetio je ocu Pepeu di Paolu razbojnik pokrivena lica koji ga je jedne travanjske noći zaustavio u uličici Ville-21
Droga je najveći problem jer potiče širenje oružja među maloljetnicima. Curas villeros, svećenici koji djeluju u ovim siromašnim četvrtima, 2009. su se uključili u nacionalnu debatu o mogućoj dekriminalizaciji droge, oštrim apelom. U njemu su, među ostalim, kazali kako u „četvrtima postoje de facto liberalizacija i dekriminalizacija”. Nije problem u siromašnim četvrtima, kaže se u tekstu, nego u narkotrgovini koja ih iskorištava i na njima se bogati. Taj je dokument snažno utjecao na javno mišljenje. Kraljevi droge odmah su reagirali. „Nestani ili si mrtav”, zaprijetio je ocu Pepeu di Paolu razbojnik pokrivena lica koji ga je jedne travanjske noći zaustavio u uličici Ville-21.
Nadbiskup nije oklijevao podići prijavu u svoje ime i ponovno je objelodaniti. Dva dana potom, za vrijeme Svete Mise koju je slavio pred katedralom, javno napada „moćne trgovce mraka” govoreći o prijetnjama njegovu svećeniku. Pepe, koji je pokrenuo inicijativu za sastavljanje apela, i ostali svećenici iz četvrti, osjećaju se zaštićenima. „Radije bih ja umro, nego da tebe ubiju”, kaže mu nadbiskup. Narkodileri su odustali od nauma da ga ubiju, premda će Pepe nedugo nakon toga morati napustiti Villu-21. (…)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.