Foto: Shutterstock
Da bi postojalo prijateljstvo, mora se roditi zagrljaj. A da bi se ostvario zagrljaj, trebaju mu srce i… ruke.
*
Rado se služim Internetom. Ne doživljavam ga kao igračku, već kao prozorčić u koncentrat bezbrojnih činjenica i zanimljivosti koje postoje na ovom svijetu. Taj je tobožnji prozorčić nepregledan poput oceana, dubok poput najdublje špilje, zanimljiv poput najbolje enciklopedije koja je ikada napisana.
S. Dijana Lončarek: „Što ćeš danas sa svojim rukama”
Da nema Interneta jedna moja mlada prijateljica, s. Dijana Lončarek, ostala bi tek simpatična, vrckava, svestrana, talentirana djevojka rođena i stasala među mojim zavičajnim zagorskim bregovima.
Dijana je nakon srednje škole postala redovnica. Njezine poglavarice u Đakovu pripovijedale su mi kako je s njom u samostan uplesala pjesma, naselilo se veselje, zavladala mladost, rasprostrlo se oduševljenje za Boga i za svijet. Dijana je zarazna za ljude oko sebe: ona pjeva, pleše, igra se, moli, prijateljuje s Bogom i ljudima, oduševljava, svjedoči, živi punokrvnim i svestranim životom. Da nema Interneta, mnoga bi njezina razmišljanja ostala skrivena u njezinoj duši ili u kapeli njezina samostana. Internet je odškrinuo malu klijetku njezina srca; poput snopića svjetla s noćne svjetiljke označio stranicu u njezinoj intimnoj bilježnici; prikazao nam tanku, lelujavu zlaćanu nit koju je Dijana razapela između svetohraništa i ostatka svijeta. Evo kako se ona javi na Internetu:
Ne znam zašto je tome tako, ali uvijek su me fascinirale ruke. Pogledajte ih. Oćutite ih. Koje li samo tajne skrivaju. Kolike ispričane i neispričane priče kriju te ruke. Jeste li ih se dovoljno nagledali? Jeste li dovoljno zahvalili za te ruke? Zahvalite. Sada je vrijeme. Najljepše su sklopljene ruke na molitvu. Ispružene ruke koje pomažu. Ruke koje daruju. Ponizne ruke koje primaju. Žuljave ruke koje nose otiske predanja i ljubavi u svakodnevnom mukotrpnom radu. Raširene ruke koje prihvaćaju u zagrljaj. Posvećene ruke po kojima nam dolazi Krist. Ruke onih koji njeguju i vraćaju u život. Ruke tesara koji stvaraju. Ruke umjetnika koji nas podsjećaju na Stvoritelja. Ruke glazbenika koji nam krijepe dušu probranim tonovima i melodijama. Vrijedne ruke pekara. Spretne ruke mehaničara. Majčine ruke. Očeve ruke. Ima još… sami nastavite niz. Ima toliko predivnih stvari koje možete učiniti s ovim čudesnim rukama. No, ima toliko toga lošega… možete ih okrvaviti, njima itekako mnogo toga uništiti, ukrasti, razoriti, udariti, držati čvrsto stisnute, povrijediti, ignorirati. Svatko bira što će s njima. Imaš slobodu izbora, dragi prijatelju. O tebi ovisi. I što ćeš danas sa svojim rukama?
Fra Gordan Propadalo: „teška ruka”, „blaga ruka”, „ruka pomoćnica”…
Osim Interneta volim i prave, papirnate knjige, one vrijedne. Njih stvaraju bogati ljudi koji bogato i obilno… zrače. Imam sreću da me život nanese u blizinu takvih ljudi. Toga sam itekako svjesna i zahvalna Bogu na tome. Teško mi je uopće zamisliti kako bi bilo postojati da nema oko nas takvih duša koje nas umiju oduševiti, ushititi, potaknuti na razmišljanja, ispuniti nas mirom i sigurnošću, odgovoriti na naša najdublja pitanja, oplemeniti naše obične i male živote.
Ovih mi se dana u rukama našla jedna nova knjiga o Vukovaru. U njoj su me pojedine stranice oduševile, pa vam ih s radošću podastirem. Autor je fra Gordan Propadalo, iskusan redovnik, bogat životnim iskustvima i osobnim talentima, čovjek u čiju bi dušu stao sav ovaj svijet sa svojim stanovnicima, njihovim nemoćima, zebnjama, propinjanjima i nadanjima. I on je, gle, u svom tekstu svoje misli i pozornost usmjerio na… ruke. U knjizi je napisao:
U komuniciranju s ljudima, životnim okolišem i duhovnim svijetom „ruka” igra izuzetnu ulogu. Komuniciranje rukom starije je od verbalnog komuniciranja. Gestikuliranje rukama najčešće prati i verbalnu komunikaciju te pridonosi njezinoj snazi i uvjerljivosti. Dapače, same geste rukama često su rječitije od riječi. U komuniciranju ima mnogo izraza vezanih uz pojavu „ruke”, kako u stvarnom, tako i u prenesenom smislu. Osvrnimo se na to izričajno blago.
- Geste pomoću „ruke”
– rukovanje: pozdrav kojim se stupa u kontakt, očituje otvorenost, prihvaćanje i poznanstvo
– pljesak: izražava odobravanje, oduševljenje, zahvalnost
– gesta „daj mi pet”: ta gesta je prisutna osobito u sportu, pri postizanju zgoditka ili uspjeha
– uzdizanje ruku prema nebu: očituje pozivanje na duhovne sile, na Boga
– sklopljene ruke: ističu smjernost, pouzdanje i prošnju
– opetovano sklapanje ruku: očituju žalost ili tragediju
– prekrižene ruke na prsima: označavaju smjernost i smirenost
– udaranje šakom o prsa: izraz je žaljenja i kajanja
- Izrazi vezani uz pojam „ruke”
– blaga ruka: s pažnjom tješi, liječi i krijepi
– jaka ruka: ulijeva povjerenje, pouzdanje, ustrajnost
– sigurna ruka: ističe sigurnost, čvrstoću u radu i upravljanju
– teška ruka: kažnjava zlo i nepravdu ili pak nepravedno tlači i udara
– svemoćna ruka: ni iz čega poluči neko dobro; izraz se odnosi više na Boga koji stvara i može učiniti sve što je dobro
– ruka pomoćnica: uvijek je spremna priteći u pomoć
– stisnuta ruka: škrta je i slijepa za potrebe drugih
– pružena ruka: pomirljiva je, spremna na suradnju
– stisnuta pesnica: izražava nezadovoljstvo, oporbu i srdžbu ali može značiti i zadovoljstvo nad uspjehom
– uzdignuta pesnica: izražava gnjev i spremnost na osvetu
- Izrazi s prenesenim značenjem
– imati slobodne ruke: raditi posao s dopuštenjem, bez ometanja
– imati vezane ruke: biti ograničen u svom djelovanju
– držati se za ruke: ističe razumijevanje, slogu i ljubav
– ići ruku pod ruku: znak vezanosti, suradnje, upućenosti jednoga na drugog
-držati konce u ruci: imati uvid u sve, vladati situacijom
– dignuti ruke od nečega: povući se od odgovornosti
– prati ruke: skidati sa sebe svaku odgovornost, poput Pilata
– zaprositi ruku: gesta kojom se traži privola voljene djevojke za udaju
Kako protumačiti tajnu ljudskih ruku?
Ovo dvoje meni dragih ljudi, prelijepu mladu i poletnu zagorsku redovnicu, te iskusnog redovnika, zavičajem Livnjaka, u kojem je nataloženo mnogo knjiga, znanja, iskustva i dobrohotnosti, povezuje jedno zajedničko pitanje: Kako protumačiti tajnu ljudskih ruku? U tom njihovu ispreplitanju nije teško nazrijeti – blizinu i blagost Božje ruke.
Poznavanje tih ljudi za mene je prelijep dar, vrijedan duboke zahvalnosti.
