Foto: Shutterstock
Vrlo rano, već u prvom razredu osnovne škole učili smo o četiri najvažnije riječi: molim, izvoli, oprosti i hvala. Neki od nas su saznali za njih još i prije nego što su krenuli u školu. O njima su nam govorili naši roditelji. Cilj je uglavnom bio isti: da što ranije naučimo osnove lijepog ponašanja. To nam je uglavnom bio prvi susret s pravilima bontona. Kasnije smo, u školi i u obitelji, upoznavali i ostala pravila lijepog ponašanja. Međutim, četiri najvažnije riječi su nam svima ostale urezane u pamćenju kao izuzetne i posebne.
Ove četiri riječi i Bog želi u osobnom odnosu s nama. Ova se tvrdnja u prvi mah možda čini neobičnom, ali ako malo dublje razmislimo o onome što Bog zaista traži od nas, možemo vidjeti da se sve to može svesti na ove četiri riječi. One nisu samo osnove društvenog nego i duhovnog bontona.
Kako izgleda kad u odnosu s Bogom koristimo ove četiri riječi
Riječ MOLIM je neizostavni dio kršćanskog života. Molitvom se snažno povezujemo s Gospodinom. Molitva je znak blizine i povjerenja stvorenog sa Stvoriteljem, grešnog sa Svetim, manjkavog sa Savršenim. Kao ljudi, neopisivo slabiji u ovom odnosu, tražimo milost od savršenog i svetog Boga, izvora svih dobara. Kad molimo, mi kao da stavljamo nevidljive ljestve prema Nebu. Dolazimo Bogu s užetom i praznom košarom želeći da je On ispuni svojim darovima te je zatim spusti na Zemlju.
Gospodin Bog od nas traži i predanje, traži naše IZVOLI. Ne samo da mu predamo ono što nam je u rukama nego i same ruke; ne samo ono što nam je u srcu nego i samo srce. Ne traži samo da mu predamo nešto od sebe nego, ponajprije, da mu predamo sebe. Međutim, kao ljudi, slabi smo i bijedni. Često posrćemo i padamo u grijeh. Mjesto u nama koje je Gospodin ostavio za sebe, ponekad ustupamo idolima. Ili, pak, zavolimo ono što On mrzi, a preziremo ono što mu je ugodno.
Zato nam je prijeko potrebna riječ OPROSTI. I to istinska, iz dubine srca. Kad god se iskreno pokajemo za grijehe, Gospodin nam ponovno otvara vrata svog Božanskog srca, prašta nam i grli nas kao svoju voljenu djecu.
Kakav bi to bio odnos s Gospodinom bez HVALA? Bog koji nas je pozvao u život i brine se za naše potrebe, a k tome nas još želi uvesti u vječnu nebesku radost, zaslužuje našu najveću zahvalnost. Psalmist nam daje divan savjet zahvalnosti: „Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite!” (Ps 100,4). Božja milost je prisutna bez prestanka za sve nas koji je tražimo. Upravo zato bi naše zahvaljivanje trebalo biti stalno. Međutim, vrijeme u kojem živimo sve manje nalazi vremena za ove četiri riječi, posebno za zahvaljivanje i slavljenje. Česti izgovor je kako nemamo vremena za Gospodina, iako nam je sve vrijeme koje imamo dao upravo On!
Ispunimo život ovim najvažnijim riječima i često ih donosimo Gospodinu!
Autor: Ivan Smoljić, dipl.uč.
