Foto: Shutterstock
Kad bih mogao ponovno proživjeti svoj život,
činio bih više pogrešaka.
Ne bih toliko nastojao biti savršen, bio bih opušteniji.
Bio bih šašaviji nego što sam bio.
U stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno.
Bio bih manji čistunac, više bih riskirao,
više putovao, gledao više zalazaka sunca,
penjao se na više vrhova, preplivao više rijeka,
išao na više mjesta na kojima nikad nisam bio,
jeo više sladoleda, a manje mahuna,
imao više stvarnih problema, a manje izmišljenih.
Bio sam jedan od onih koji žive razborito
i promišljeno svaki trenutak svoga života.
Naravno da sam imao trenutaka radosti,
ali kada bih se mogao vratiti u prošlost,
pokušao bih uvijek imati lijepe trenutke.
Jer, ako niste znali, život se sastoji od toga – od trenutaka.
Bio sam jedan od onih koji nikada nikamo nisu išli
bez termometra, termofora,
kišobrana i padobrana.
Kada bih mogao ponovno živjeti,
putovao bih manje opterećen.
Kada bih mogao ponovno živjeti,
počeo bih hodati bos početkom proljeća
i nastavio tako do kasno u jesen.
Češće bih se vozio u kočijama,
promatrao više svitanja,
više se igrao s djecom…
Kad bih mogao ponovno proživjeti svoj život,
‒ ali sada već imam 85 godina,
i znam da umirem…
Pjesma se često pripisuje poznatom argentinskom pjesniku Jorgeu Luisu Borgesu, no autor joj je zapravo don Herold, ili Nadine Stairs.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
