Foto: Shutterstock
Čeznemo za time da naša djeca budu odgojena. Stoga „kažnjavaj sina svoga dok je još mlad” (Izr 19, 18).
„Zaključavaš li uvijek mamu i sestru izvan kuće? Misliš li to ponoviti?…”
Kad mi je bilo devet ili deset godina, zaključao sam mamu i svoju sestru Anu izvan kuće. Davno sam već zaboravio zašto sam to učinio. Sjećam se da su uporno kucale i tražile da otvorim vrata, ali nisam htio i samo sam ih promatrao kroz prozor. No nisam bio sretan zbog te situacije, a nisu ni one. Mama me je gledala kroz prozor, ali nije vikala na mene. Nakon što je nekoliko puta ponovila da otvorim vrata, okrenula se je i vratila u auto s mojom sestrom. Odvezle su se.
Vratile su se 30 minuta poslije. Gledao sam kako se auto spušta niz brdo, ali ono što sam potom vidio, oduzelo mi je dah. Policijski auto slijedio ih je sve do kuće. Oblio me je hladan znoj. Mama me je prijavila i policajac me je došao zatvoriti! Dotad sam već otključao vrata i mama je nonšalantno prošla pokraj mene rekavši mi: „Netko u dvorištu želi razgovarati s tobom.“ Nije bjesnjela niti se uzrujavala. Nije vikala na mene: „Klipane, nagrabusio si!“ Otišla je u sobu, čekajući da ja porazgovaram s našim posjetiteljem. I jesam. Dok sam hodao prema policijskomu autu, trnci su mi prolazili leđima kad sam primijetio pištolj u autu. Onda sam ugledao ogromna muškarca kako sjedi za volanom, s likom medvjeda Smokeyja na kapi. Izišao je iz auta, a ja sam se tresao gledajući ga. Bio je visok gotovo dva metra, a činilo mi se da bi mogao imati i tri metra!
Obratio mi se je dubokim glasom: „Zaključavaš li uvijek mamu i sestru izvan kuće? Kakav si ti to muškarac? Misliš li to ponoviti? Nadam se da više nikada nećeš. Je li? Hoćeš li vidjeti moj pištolj?“
Krotko sam rekao da to više neću ponoviti, i da, želio bih vidjeti pištolj. Nekako smo se zbližili. Pokazivao mi je pištolj i pobudio je u meni osjećaj da sam muškarac te da muškarci ne čine takve stvari.
Nikada više nisam to ponovio. Pravi muškarci ne rade takve stari.
Očito je: djeca trebaju disciplinu
Podijelio sam tu svoju malu dramu iz djetinjstva da bih istaknuo ono što je očito: djeca trebaju disciplinu. Unatoč jasnoj biblijskoj zapovijedi da djeca moraju poštovati oca i majku (Izl 20, 12), ona to ne čine uvijek. Zapravo, čini se da su rođena da bi prkosila (Rim 3, 23; Gal 3, 22). Bez obzira na to što nježno volimo svoju djecu davanjem, razumijevanjem i upućivanjem, naša ljubav teško će ih motivirati da nam uvijek budu poslušni.
A što onda činiti?(…)
Mi moramo dovoditi u red svoju djecu zbog budućeg dobra, a ne samo da bismo ih kaznili za počinjene pogreške. Disciplina znači dijete mijenjati, popravljati i poboljšavati njegove izbore i ponašanje. U tom smislu mi odgajamo dijete da čini ono što je dobro i pravedno.
Iako je glavni cilj stege proizvesti žalost i kajanje zbog počinjene spačke (paideia u Heb 12, 5. 11), takva disciplina nije samo kazna. Svrha discipline jest vratiti dijete na pravi put. Moramo se truditi najbolje što možemo da bismo uputili pozitivnu poruku ispravljanja i dovođenja na pravi put, a ne reći: „Platit ćeš ti!“
Nije svako ponašanje koje iritira roditelje loše. Djeca su djetinjasta, nezrela, zaigrana i sklona činiti mnoge iritirajuće stvari, ali to ipak ne znači nepoštovanje ili zločestoću. Na nama je da prepoznamo te razlike u njihovu ponašanju da bismo mogli odrediti je li koji incident zaslužio kaznu. (…)
Iz knjige „Ljubav i poštovanje u obitelji” autora dr. Emersona Eggerichsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
