Foto: Shutterstock
Stala plačuć tužna Mati, gledala je kako pati: Sin joj na križ uzdignut.
Dušom njenom razboljenom, rastuženom, ražaljenom, prolazio mač je ljut.
O koliko ucviljena bješe ona uzvišena Majka Sina jedinog.
Bol bolova sve to ljući blaga Majka gledajući muke slavnog Čeda svog.
Koji čovjek ne bi plako Majku Božju videć tako u tjeskobi tolikoj.
Tko protužit neće s čistom, kada vidi gdje za Kristom razdire se srce njoj.
Zarad grijeha svoga puka gleda njega usred muka i gdje bičem bijen bi.
Gleda svoga milog Sina, ostavljenog sred gorčina, gdje se s dušom podijeli.
Vrelo milja, slatka Mati, bol mi gorku osjećati daj, da s tobom procvilim.
Neka ljubav srca moga gori sveđ za Krista Boga, da mu u svem omilim.
Neka dođu i na mene patnje za me podnesene Sina ranjenog.
Daj mi s tobom suze livat Raspetoga oplakivat, dok na svijetu budem ja.
U tom društvu zu križ stati s tobom jade jadovati želja mi je jedina.
Kada dođu smrtni časi, Kriste Bože, nek me spasi Majke tvoje zagovor.
Kad mi zemlja tijelo primi, dušu onda uzmi ti mi u nebeski blažen dvor. 🙏💓
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
