Foto: Mateusz Suski, Unsplash

Pristiglo nam je lijepo svjedočanstvo naše čitateljice koja je podijelila iskustvo hodočašća s Kristoforima u Međugorje.

Želja za ispovijedi

Moj hod u Međugorje je imao jedan cilj, osim naravno pozdraviti Gospu i pokloniti joj se, dobro se ispovjediti. Već nekoliko mjeseci sam nosila u sebi srdžbu prema jednoj osobi iz šire obitelji. Osoba me povrijedila, možda čak i nenamjerno, ali kad god bih to spomenula u ispovijedi nije me napuštala srdžba (vidite ovo ‘kad god’, da, više puta sam ispovjedila jednu te istu stvar, iako se to ne radi, ali osjećala sam da stalno griješim zbog tog i da se moram iznova ispovjediti).

Znala sam da to nije Božja volja i upravo zbog toga sam se sve više i sebi gadila, i bila ljuta na sebe, zašto si to činim, a ja nisam nizašto kriva.

Zapravo, kako je vrijeme prolazilo kao da se u meni počela buditi želja da se i ta osoba na koncu počne osjećati kao i ja. Znala sam da to nije Božja volja i upravo zbog toga sam se sve više i sebi gadila, i bila ljuta na sebe, zašto si to činim, a ja nisam nizašto kriva.

Zapitala sam se, kakva sam ja to osoba, trudim se ići za Kristom, a vidi me?!

Zapitala sam se, kakva sam ja to osoba, trudim se ići za Kristom, a vidi me?! Vjerovala sam da će mi Međugorje (Gospa) pomoći da se riješim tog tereta. I tako, čekam u redu za Svetu Ispovijed, hrpa redova, hrpa ljudi ispred mene, ali nema odustajanja i molim se onako u sebi da dođe onaj „pravi“ ispovjednik. I gledam pažljivo tko će od fratara ući u „moju“ ispovjedaonicu, i stiže jedan veseo, dragi fratar…rekla sam u sebi, ma da, kod njega će mi to sve biti lako reći, i tako je i bilo. Vjerujem da je kroz njega govorio sam Gospodin jer znao je točno što reći meni, da ga ja čujem i da se oslobodim srdžbe jer jedino nas Riječ Božja („mač Duha Svetoga“) može u trenu osloboditi. Izašla sam iz ispovjedaonice radosna, lagana, kao da je sav teret nestao, nema više srdžbe. Bogu hvala na tome i našoj Gospi.

I da, ono što još želim podijeliti su riječi „mog“ ispovjednika: „Sine moj, u životu ćeš biti još puno puta povrijeđena, ali stavi to sa strane. Budi radosna u životu, to je naša zadaća kao kršćana.“

O samom putovanju

I samo još nekoliko riječi o cijelom putovanju. Naime, već sam nekoliko puta hodočastila s Kristoforima u Međugorje i svaki put je drugačije, ali drugačije na dobar način. Nediljko, jedan od naših voditelja nas je učio kako meditativno moliti Zdravo Marijo i nevjerojatno, kako kad tako molimo tek onda shvatimo koja je veličina te naše kratke molitve i kako kroz tu molitvu brzo možemo ući u Gospinu prisutnost, odnosno u prisutnost Duha Svetoga.

Otišla rastresena, vratila se ispunjena mirom

Otišla sam u Međugorje sva rastresena, a vratila se ispunjena mirom i kao da je Gospa bila tu kraj mene tih nekoliko dana nakon povratka kući, naravno Ona je i dalje tu, ali nekad ju osjećam više nekad manje, ovisno o tome koliko je moje srce otvoreno. Kako je lijepo živjeti u spoznaji da ne hodamo sami kroz život.

Još bih se samo osvrnula na vrijeme provedeno u busu gdje ni u jednom trenu nije bilo dosadno. Voditelj Šimo je sve to lijepo izbalansirao, molitva, smijeh, meditacija, svjedočanstva, odmor i rubrika pitaj Šimu (što god Vas zanima). Hvala obojici na svemu što su podijelili s nama. Božji blagoslov svima.

Za Book.hr svjedoči B. A. (Podaci poznati uredništvu.)

Priredila A. P.

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati e-mailom na adresu: [email protected].

Ako ste u Zagrebu preporučujemo vam dvodnevni tečaj razmatranja krunice koji će se održati u prosincu. Više detalja o tome pogledajte ovdje.

Preporučujemo novu knjigu patera Marka Glogovića „U milosti Međugorja”. Ovdje ćete pronaći utješne riječi s molitvama koje dopiru do srca kraljice Mira, donoseći mir i radost u Vaše duše. Knjigu možete nabaviti putem webshopa naše Biblioteke Figulus ovdje.