Foto: sun ok, Shutterstock
Tko oboji jesen
Lista jesen u narančasto, crveno, u žuto. I donese tako opet ili tek prvi put radost nekom a nekome donese tugu i po ‘ko zna koji put netko pušta ju da ide u magle…
Niz vode…
Šapuće tiho o početku, nekom nježno, a nekom govori u uho o prolaznosti brižno i grije plodom…
Hladi vjetrom
Tko to opet oboji jesen…
Svima…Dok još netko nosi ljeto u grudima, drugi sanjaju o proljeću, nekima je uvijek zima.
Jednima su tople, drugima teške jesenje boje…
I dok se tako neke misli roje… Iza oka…
Netko vidi samo uvelo lišće što ga vjetar nosi, netko kako pleše s njime…
Rascvjetala jesen lišćem što pada, prkosi, pa se vjetrom vine visoko i plešu strasno kao da je zadnji… Ili je prvi ples… I još je zeleno…
Tko je obojio jesen… U meni obojene rose i kiše.
Narančasta, crvena, žuta jutra.
Večeri rane i sunce visoko stane u oko. Još je dobro.
Ponekad samo srce zadrhti kao list na buri. Vjera je mala… A odnekud Gospod u lahoru šapne; Ne boj se, zapleši sa mnom.
Kao i sve drugo
Ja sam obojio jesen. Ionako…
Vrijeme curi u bijelo…
Za Book.hr priredila A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
