Uključite se u našu Viber zajednicu.

Foto: KieferPix, Shutterstock

Ima dana, malo, al’ ih ima,
Kad sve je lijepo i lako
I čini se da sve štima…

Sunčana jutra, plavetnilo neba,
Ima dana kad baš
Sve je kako treba!
Pokušam zarobiti taj osjećaj,
Upiti toplinu, zadržati sjaj…

Ali uzalud, jer za njima,
Poput paučine,
Vuku se dani turobni, teški,
S puno manje vedrine…

Nahrupe tamni oblaci, kiše,
Sunčevog sjaja kao da nema više,
Srce se stisne, strepi i zebe,
I tek tada sjetim se Tebe!

U tami svjetlost ipak postoji,
Odjednom se duša manje boji,
I spoznaje kamo otišla je radost:
Istim putem kao i zahvalnost!

U tome začaranom krugu,
Čudesno je ovo:
Nikad nije kasno
Za poglavlje novo!

Znam, imam štit
I oružje protiv svih zala,
Sadržajno u običnoj,
Ali čudesnoj riječi: Hvala!
❤️
Slavica Cvitanušić

Za Book.hr priredila A. P.