Indijska lađica je mekušac iz Indijskog oceana. Iz razreda je glavonožaca i jedini glavonožac koji živi u kućici. Izgleda slično kao i svi ostali glavonošci, s istaknutom glavom i ticalima, s tim da ona ima više ticala od ostalih glavonožaca, čak do devedeset. Posjeduje dva para škrga. Kućica joj je veličine šake, spiralno savijena i podijeljena pregradama na 30-ak odjeljaka. Životinja se uvijek nalazi u prvoj, najvećoj komori, a kad ju preraste, napusti ju i izgradi veću. Pregrade su probušene vapnenom cjevčicom, kroz koju prolazi nastavak tijela (sifo), kao produžetak utrobe. Kroz sifo struji krv te se izlučuje plin, koji ispunjava zračne komorice, omogućujući lebdjenje organizma u vodi. Već 250 milijuna godina nije se promijenila te je zapravo živi fosil. Lađica je grabežljivac koji se hrani uglavnom malom ribom, škampima i ostalim rakovima. Sama je zaštićena od grabežljivaca kamuflažnom bojom kućice. Živi na dubinama od 6 do 300 m. Upravo zbog takva okruženja s morskim strujama, visokim tlakom i malom količinom svjetlosti, razvila je poseban način plivanja, prilagodila osjetila te način razmnožavanja. Naime radije se koristi njuhom nego vidom za traženje hrane i partnera. Lađice se razmnožavaju polaganjem jaja. Ženke polažu oplođena jaja na stijene u plitkoj vodi jednom na godinu i potom regeneriraju svoje spolne žlijezde. To ih čini jedinim glavonošcima koji su sposobni za produkciju više naraštaja potomaka. Uistinu su čudo stvaranja.
Mudr 13,1
