Foto: Shutterstock
Uvjeti u kojima su živjeli oni i njihovo dijete s invaliditetom bili su strašni i pobačaj mu je izgledao kao jedino rješenje
Jednom je prilikom, dok sam još bio u Martinskoj Vesi, jedna žena došla u bolnicu napraviti prvi abortus. Suprug je radio. Ona je došla sama – majke redovito dolaze same napraviti pobačaj. Bila je pod velikim pritiskom… Kod kuće su je čekale batine, a suprug joj je prijetio neka se nipošto ne vrati trudna. Kada smo uvidjeli ozbiljnost situacije, odlučili smo kontaktirati njezina supruga, no on se žestoko protivio. Inzistirao je da njegova supruga pobaci. Naime, uvjeti u kojima su živjeli oni i njihovo dijete s invaliditetom bili su strašni (kao prognanici živjeli su u barakama) i pobačaj mu je izgledao kao jedino rješenje. No ova je žena odlučila roditi svoje dijete. Taj se događaj zbio potkraj moje službe u Martinskoj vesi.
„Hvala Vam što je moje dijete rođeno. Spasili ste moju dušu i život moga djeteta.”
Nedugo nakon toga došao sam u Botinec te započeo svoju svećeničku službu u župi svetog Stjepana. Dok je to dijete navršilo dvije godine, njegov me otac odlučio posjetiti. Došao je samo s jednom nakanom – da mi kaže ove riječi: „Hvala Vam što je moje dijete rođeno. Nakon njega je moja žena začela i rodila još jedno dijete. Spasili ste moju dušu i život moga djeteta.”
Autor: velečasni Ivica Berdik; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
