Foto: Shutterstock
Ako vas Biblija nije šokirala, onda je vjerojatno niste niti pročitali jer sadrži neke uistinu šokantne tvrdnje. Uzmimo za primjer 1. poslanicu Korinćanima 6, 16: „Zar ne znate da je onaj koji se združi s bludnicom jedno tijelo s njome? Jer će dvoje, veli Gospodin, postati jedno tijelo.“
Svima nam je jasno o čemu se ovdje govori: o seksualnom nemoralu, preljubu i fizičkom združivanju s bludnicom. S time na umu pogledajmo što Pavao kaže u sljedećem retku: „Ali onaj koji se združi s Gospodinom s njime je jedan duh“ (17. redak).
Ovaj se odlomak ne može izvaditi iz konteksta. Vidjeli smo da Pavao govori o savezu koji je stvaran, poput seksualnog sjedinjenja, koji nije fizički, nego duhovni. To znači biti u braku s Onime koji je ustao od mrtvih. Nije naša duša ono što se sjedinjuje s Gospodinom, nego naš duh jer je onaj koji se združi s Gospodinom s Njime je jedan duh.
Naša je duša stvorena za teologiju i vjerojatno je njome preopterećena, ali naš duh poznaje Boga. Duh je dio čovjeka koji je Bog udahnuo u njega. Njime je čovjek oživio još u Edenskom vrtu. Bog je udahnuo u Adamove nosnice duh života (Post 2, 7). Taj se dio čovjeka nikada neće smiriti sve dok se ponovno ne sjedini s Bogom. Možemo trčati za svim zadovoljstvima i filozofijama svijeta, ali naš duh nije za to zainteresiran. Samo želi Boga i jedino se on može sjediniti s Bogom poput tijela koje se sjedinjuje s tijelom bludnice. Nemojte razdvajati te stihove. Potpuno su različiti, ali je usporedba točna i pomaže nam razumjeti njihov odnos.
Iz knjige “Objavljivanje Božje riječi”
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
