Foto: Shutterstock
Dok djeca Božja slijede svoju svakodnevnu rutinu, napredujući u svom hodu s Isusom, iznenada mogu biti pogođena olujom, valom nevolje koji udara sa svih strana. U Psalmu 107,23-26 čitamo o onima „koji lađama zaploviše morem” i bacani su bili olujnim vjetrovima. Mornari u ovom izvješću tako su bili uplašeni da su gotovo klonuli (redak 26).
Kad je došla oluja, ti su ljudi jednostavno išli za svojim poslom. Tu zapažamo da je sam Bog začeo oluju: „On reče i olujni se vjetar uzvitla” (redak 25). Bog je doveo te mornare na mjesto gdje su bili i on je podigao valove. Sve to bilo je njegovo djelo!
Za svoje izazove kršćani su skloni kriviti đavla ili određeni grijeh i zapravo im je teško shvatiti da ih je Bog doveo na to mjesto borbe. Ali naša vjera može biti veoma ohrabrena ako razumijemo da Bog određuje sve oluje života za pravednike i da on u svemu tome ima neki naum. „Prestanite se čuditi, ljubljeni – kao da vam se što neobično događa – požaru što bjesni među vama da vas iskuša! Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama, da se mognete radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova slava” (1 Pt 4,12-13).
Bog nije iznenađen našom kušnjom. Zapravo, ona se događa jer on u našem srcu želi nešto proizvesti – i želi nam otkriti svoju slavu.
Kad je oluja prestala za mornare u Psalmu 107? Kad ih je Bog uveo u željenu luku? Prema psalmistu bilo je to kad su odustali od svake ljudske nade i zavapili Gospodinu za pomoć.
On želi da izađemo iz svojih kušnji jači u karakteru, jači u vjeri, jači u Isusu. Jer nas ljubi!
Izvor: www.davidwilkersonincroatian.blogspot.hr / www.worldchallenge.org/devotions; World Challenge, Inc.; PO Box 260, Lindale TX 75771, SAD
Autor: David Wilkerson (1931. – 2011.)
