Foto: Shutterstock
Poštovani,
zanima me sljedeće: smiju li se osobe homoseksualne orijentacije koje osjećaju Božji poziv (žele postati svećenik, redovnik ili redovnica), odazvati tom pozivu, tj. pristupiti bogosloviji ili samostanu?
Odgovor:
Budući da je Vaše pitanje vrlo konkretno, preskočit ću cijelu problematiku homoseksualnosti i (judeo)-kršćanstva i podsjetiti samo na tri vrlo poznata broja Katekizma Katoličke Crkve:
2357 Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje. Predaja je uvijek tvrdila da su “čini homoseksualni u sebi neuredni”. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.
2358 Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova Križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.
2359 Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu.
Iz ovoga slijedi također poznati zaključak da treba razlikovati homoseksualni čin (koji je grijeh i moralno zlo) i osobu s homoseksualnim sklonostima koju treba prihvaćati u njenoj borbi u pronalasku vlastitog identiteta i odnosa s Bogom i s bližnjima. U tom kontekstu treba tumačiti i poznatu izjavu pape Franje : „Ako je neka osoba gay i traži Gospodina i ima dobru volju, tko sam ja da joj sudim?“
Svatko tko je imao homoseksualne sklonosti u prošlosti, treba ih ‘jasno nadvladati’, najmanje tri godine prije ulaska u sjemenište
Ipak postoje i jasne službene upute glede ovog pitanja. I ovdje preskačem povijesnu pozadinu i želim se osvrnuti samo na zadnji dokument objavljen 2005. godine, pod nazivom: „Uputa o kriterijima za razlučivanje zvanja s obzirom na osobe s homoseksualnim sklonostima u pogledu njihovog pripuštanja u sjemenište i svete redove“. U njemu nalazimo i sintagmu da se ,,ne mogu prepustiti u sjemenište ili za svete redove one koji prakticiraju homoseksualnost, pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti ili podupiru tzv. ‘gay kulturu’“.
Ista uputa govori i da svatko tko je imao homoseksualne sklonosti u prošlosti, treba ih „jasno nadvladati“, najmanje tri godine prije ulaska u sjemenište. Dakle, sam je dokument prilično oštar jer tu ne govori o homoseksualnim činima, već o homoseksualnim sklonostima. Također, u prvom dijelu, gdje se govori o duhovnom očinstvu i zrelosti, dokument ukazuje na čestu „afektivnu nezrelost“ na ovom području. Dokument je svojevremeno podigao priličnu prašinu pa postoji i pojašnjenje iz 2008., koje je jasno potvrdilo zahtjeve dokumenta iz 2005.
Dakle, kratko i jasno: odgovor je da mogu pod određenim uvjetima i uz spremnost velikog rada na sebi, otvorenosti vodstvu Duha Božjega i ljudi koji na ovom području mogu pomoći (duhovnika, i psihoterapeuta po potrebi). Gospodin će tada uzvratiti s puno darova od kojih će najveća biti poniznost.
p. Antun Volenik
Izvor: Laudato.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
