MOLITVENA ZAJEDNICA EFFATHA

Smiju li katolici prakticirati jogu? Odgovor je tu Naše geste tijela u liturgiji izriču i stav našega srca, izriču i ispovijedaju našu vjeru. Čitav čovjek sudjeluje u odnosu prema Bogu. Tako i tjelesne geste yoge nije moguće odvojiti od yoge i duhovnog konteksta u kojemu su nastali

Foto: Avrielle Suleiman (@elleirva) | Unsplash

Nedavno se ponovno pokrenula tema joge. Vijest iz dubrovačko-neretvanske županije u jednom je danu preplavila stupce svih medija. „Problem” je bio u časnoj sestri koja je na vjeronauku djeci rekla kako joga nije dana katolicima da je prakticiraju. Katolička molitvena zajednica Effatha osvrnula se i prokomentirala pitanje: ‘Može li katolik prakticirati jogu?’ Njihov komentar, uz dozvolu prenosimo u cijelosti.

Dio hinduizma

Joga je nastala u Indiji i dio je religije hinduizma. Hinduizam počiva na četiri stupnja ili četiri cilja čovjekova života. Joga je dio posljednjeg cilja, tj. sredstvo njegova postizanja. Vježbe joge zamišljene su da bi se postigla kontrola nad tijelom, dahom i na koncu umom – u svrhu postizanja oslobođenja – samadhija, mokše ili nirvane: oslobođenje duše iz neprekidnog ciklusa svrhe i posljedice djela (karma) koje uzrokuju da se duša neprestano reinkarnira (ponovno rađa). Oslobođenje iz tog ciklusa postiže se vježbama joge. Sam naziv joga dolazi iz sanskrtskog korijena yuj – ujarmiti se, ujediniti se. Cilj tog ujedinjenja je spajanje osobne svijesti, sebstva – ātmana i univerzalne, bezosobne svijesti – Brahmana, navode iz Katoličke molitvene zajednice Effatha.

„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim”

Jaram na koji je kršćanin pozvan donosi Evanđelje po Mateju gdje Isus poziva: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Mt 11, 25-30)

Nema joge bez hinduizma, i nema hinduizma bez joge

Joga je jedna od šest grana ili šest škola hinduističke filozofije. Stoga, logično je da u hinduizmu postoji poslovica: „Nema joge bez hinduizma, i nema hinduizma bez joge.” Swami (op. duhovni učitelj u hinduizmu) Sivasiva Palana izjavio je 1991. godine u časopisu Hinduism Today: „Malena vojska misionara joge… izvrsno obučenih, u posljednjih 10 godina upravo se sprema pokoriti zapadni svijet. Oni sebe možda ne nazivaju hinduistima, ali svaki hindus zna odakle je joga potekla i koji je njen cilj.”

Mantrajući kršćanin direktno krši prvu Božju zapovijed

Za glavni dokument joge kakvu danas znamo uzima se „Yogasutra”, autora Patañjalija. U hinduizmu učitelja Patañjalija smatra se „reinkarnacijom” ili utjelovljenjem Adisheshe – boga zmije koji je sudjelovao u stvaranju svijeta. Tako se u ashtanga yogi, koja je kod nas vrlo popularna, recitira mantra ashtanga joge u kojoj se između ostalog govori: „Poklonimo se Patañjaliju, inkarnaciji Adisheshe, čiji gornji dio tijela ima ljudski oblik, čije četiri ruke drže školjku i disk, a okrunjen je s tisuću zmijskih glava.” Izgovarajući ovu mantru i klanjajući se tom božanstvu, kršćanin direktno krši prvu Božju zapovijed: Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene. Isto se događa i fizičkim izvođenjem pozdrava Suncu (bog Sūrya – bog Sunce, jedno od najranijih hinduističkih božanstava) ili pozom plešućeg Shive (bog destrukcije u hinduističkom panteonu).

Znak križa

U Katoličkoj Crkvi odnos prema tijelu je svet. Druga Božanska Osoba Presvetog Trojstva, Sin, utjelovila se u osobi Isusa Krista. Isus je uskrsnuo u tijelu. Čovjek jest duh, duša i tijelo. Primjerice: kada napravimo znak križa na svome tijelu, i bez riječi, znamo što taj znak, gesta, znači i koju snagu ima u sebi. Naše geste tijela u liturgiji izriču i stav našega srca, izriču i ispovijedaju našu vjeru. Čitav čovjek sudjeluje u odnosu prema Bogu. Tako i tjelesne geste joge nije moguće odvojiti od joge i duhovnog konteksta u kojemu su nastali.

Kundalini joga

Još jedan primjer joge, koja postoji i u Dubrovniku je Kundalini joga. Kundalini joga (kundalini – „sklupčana” zmija) odnosi se na energiju koja je u obliku zmije sklupčana u čakri u području zdjelice i koju određenim vježbama i mantrama treba probuditi i podići do čeone ili krunske čakre, tzv. duhovnog oka i na taj način doći do prosvjetljenja. „Kundalini ludilo” poznato je među praktikantima te vrste joge, a to je naziv za skup simptoma nalik na psihički slom.

U osnovi hinduizma leži uvjerenje da je Bog bezosoban, bezličan

Već i sam pozdrav namaste sa sklopljenim rukama na prsima upućuje na nepomirljive razlike hinduizma i kršćanstva. Namaste, hinduistički pozdrav, koji se stalno koristi u jogi, znači: bog u meni klanja se bogu u tebi. U osnovi hinduizma leži uvjerenje da je Bog bezosoban, bezličan, on je u svemu: u kamenu, životinji, čovjeku… Sve je bog. Po tom vjerovanju isto tako reinkarniramo se u kamen, životinje, ljude. Ovisno o zaslugama. Kad se postigne mokša – oslobođenje, tada čovjek shvaća da je on bog. To se uvjerenje vidi u još jednoj poznatoj hinduističkoj mantri – tat tvam asi (ti si to), koja znači ātman (osobna duša) i Brahman (univerzalna duša, bog) su jedno. Dok se u kršćanstvu jasno razlikuje Bog – Stvoritelj i čovjek – stvorenje. Nema reinkarnacije, već jedan život na zemlji koji završava životom vječnim – u Nebu ili u Paklu i uskrsnućem tijela. Najvažnije: joga je put čovjeka, stjecanja prosvjetljenja njegovim trudom i zaslugama, a u kršćanstvu spasenje se postiže milošću Božjom.

Cilj kršćanske meditacije je uspostaviti odnos s Bogom

Shiva Samhita, hinduistički spis iz 17. st. koji govori o jogi kaže: „Meditiraj o Velikoj Praznini, čiji početak je praznina, čija sredina je praznina, čiji kraj je praznina… Kontinuirano meditirajući o tome postiže se cilj (prosvjetljenje).” U direktnoj je to opoziciji s katoličkim naučavanjem jer cilj kršćanske meditacije je uspostaviti odnos s Bogom, koji je naš Otac, po Isusu Kristu koji je postao čovjekom.

U dokumentu „Isus Krist – donositelj vode žive”, koji je Katolička Crkva objavila 2003. godine, kao smjernice Crkve u odnosu na new age pokrete u koji se ubraja i joga, kaže se, između ostalog, da je „cilj joge – samoostvarenje u opoziciji s ciljem kršćanstva – ispunjenje i spasenje u Isusu Kristu.” Više na: Jesus Christ The Bearer Of The Water Of Life – A Christian reflection on the New Age.