Foto: Pixabay
Ne uzimajmo stvari zdravo za gotovo!
Sljedeći put kad obrišeš guzu, bilo djetetovu, bilo svoju, zahvali!
Ne šalim se! Ozbiljna sam!
Ne uzimajmo stvari zdravo za gotovo!
Uistinu, trebamo zahvaljivati na svakom udahu i izdahu, na svakom otkucaju srca koje tako vrijedno otkucava, na svakom pogledu, pokretu tijela….
Na smrdljivoj peleni i ukakanoj guzi!
Kad misliš da nema toga što nisi čuo, iznenadiš se…. opet i ponovo.
Boraveći sa svojom bebom na odjelu kirurgije u Klaićevoj, radi jednog „jednostavnijeg“ zahvata, reče mama, naša cimerica, za problem zbog kojeg su oni ovdje,
„nema guzu“, „rodio se bez guze“.
Jeste li vi čuli za to? Ja uistinu, nisam!
U mojim mislima se javlja 100 upitnika. Daj me ne zezaj? Kako, to misliš?
Shvaćam nakon razgovora, aha, ima on guzu kao guzu, mišić gluteus, ima „dva plivadona„. Ali, nema otvor na guzi na koji je uobičajeno da izlazi stolica.
Dječak 16 mjeseci, predivan, napredan, heroj! Mama koja je već danima pored njega, heroj, lavica!
Da bi svome djetetu jednog dana obrisala malu slatku smrdljivu guzu, prolazi pravu kalvariju. I ona, i dječak. Ovo je bila 2., najteža od 3 operacije koje su potrebne da bi se rekonstruirala guza.
Bogu hvala na predivnim požrtvovnim liječnicima i medicinskim sestrama. Za sve koje sam imala prilike ovdje susresti, i „naš” kirurg, i medicinske sestre, i sestre na šalterima, oni su Božje produžene ruke
Koje li sreće da se to uopće i može izvesti! Gospodine kirurže, svaka vam čast, hvala Vam! Kaže mama da je ova operacija trajala punih 6 sati. Da je kirurg izašao iz sale vidno iscrpljen, kao da je bio zaliven kantom vode.
Bogu hvala na predivnim požrtvovnim liječnicima i medicinskim sestrama. Za sve koje sam imala prilike ovdje susresti, i „naš” kirurg, i medicinske sestre, i sestre na šalterima, oni su Božje produžene ruke. Žive svoj poziv, ljubazni su, da naprosto ostaneš u onom pozitivnom šoku. Divni ljudi!
Imaju onaj faktor ljudskosti koji tako često nedostaje. Onaj faktor u nedostatku kojega se Goran Bare pita, „Gdje je nestao čovjek?”.
Ovdje ima jako puno “„čovjeka”. Bogu hvala na njima!
Da se vratim na mog cimera, tog predivnog dječaka. Prvo je odležao par dana na intenzivnoj (prvi puta bez mame, mama je smjela doći sat vremena u posjet), sada je u apartmanu s mamom, u krevetiću, a mama je uz njega. Leži na leđima već više od deset dana, nogice su mu svezane jer mora mirovati. On plače kad netko ulazi u sobu, jer se boji “„prčkanja” po toj bolnoj maloj guzi, inače to svoje sadašnje postoperativno stanje podnosi herojski. Mama ga animira i zabavlja svim svojim snagama.
Bilo je komplikacija, i boravak im se od onog početno planiranog produžuje. Treba to izdržati!
I naš cimer, i njegova mama!
Nama je tako uobičajeno da pelena bude popiškena i pokakana, a neki roditelji bi dali sve da pelena njihova djeteta bude takva
Zapamti! Sljedeći put kad trebaš promijeniti djetetu prljavu pelenu ili obrisati guzu, zahvali! Nama je tako uobičajeno da pelena bude popiškena i pokakana, a neki roditelji bi dali sve da pelena njihova djeteta bude takva. Da mogu mijenjati pelene, kako je i uobičajeno da se mijenjaju pelene. Da mogu svome djetetu obrisati guzu. Da nema katetera, klistiranja, stoma i tome sličnog.
Jer ništa se ne bi trebalo podrazumijevati! Sve je dar! Treba si to posvijestiti, opet i ponovo!
Jer ništa se ne bi trebalo podrazumijevati! Sve je dar! Treba si to posvijestiti, opet i ponovo!
I zahvaljivati, na svemu!
Čak i na guzi i prljavoj peleni!
Bože hvala ti na punoj peleni!
Bože hvala ti – na guzi!
I na dobroj probavi!
I na tome što imamo što probavljati!
Amen.
Posvjedočila: N. N. (Podaci poznati uredništvu); Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
