Foto: Unsplash
Htjela bih letjeti,
Ali nešto me dolje vuče…
Htjela bih sveta biti,
Ali grijeh mi dušu tuče…
No često ne znam kako,
Umjesto suze liti,
Ponekad želim da sve je lako…
Htjela bih u suton svakog dana
Mirno usnuti, Bogu zahvaliti,
Htjela bih pobjeći od svojih rana
I ni za čim ne žaliti…
Htjela bih Ti reći
Koliko Te volim,
Ali za to nisu dovoljne riječi,
Zato, za mudrost Te molim!
Htjela bih, htjela,
U nebo se vinuti,
Ah, kad bih samo znala i smjela
Utege koji me pritišću skinuti!
Htjela bih Ti dati
Svoj život na dar,
Barem jedan blaženi trenutak znati
Da činim pravu stvar!
Htjela bih se skriti
Pod okrilje Tvoje,
U miru promatrati, pažljivo upiti
Sve čudesne života boje!
Htjela bih toliko toga,
Znam, uzaludna su htijenja,
Pa samo ovo molim od Boga:
Ljubavi, pouzdanja, strpljenja! ❤
Poslala Slavica Cvitanušić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.