Priznat ću ti, jednom,
Kad odrasteš,
Da nisam bila na mjestu
Odakle se vraćaju laste,
Niti znam precizno reći
Kako nastaje cvijet,
Niti dokle seže
Ovaj naš beskrajni svijet…
Priznat ću ti da, vrlo često,
I ja u njemu tražim
Svoje mjesto,
A odgovore na
Sva tvoja pitanja
Ponekad smišljam do svitanja…
Priznat ću ti
Da nisam sveznajuća,
Niti neustrašiva,
Najviše se bojim da će draga mi bića
Povrijediti neka moja riječ kriva…
Priznat ću ti sve što sam krila
Da bi tvoja radost potpunija bila,
Ali, ne može nadmašiti
Nijedna bajka
Taj blagoslov što sam,
Baš tebi, majka! ❤
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
Objavljeno:
